Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Nogomet

Nogomet

IspisE-mail Autor Milan Krišto Subota, 12 Siječanj 2008 11:02

lopta2„Oćemo li danas poslije ručka igrati lopte?“

Uvijek je bilo pitanje koje su međusobno postavljali mladići kada bi završila nedjeljna misa što se svake nedjelje, osim mlade nedjelje, održavala u našoj kapelici na groblju u pola jedanaest. Pravilo je bilo da se uglavnom igralo nogomet i to Zuberi protiv Krišta to su isto činili Ivkovići protiv Mihaljevića. Nije bilo rijetko da su se onda zajedno sastali svi mladići iz svih zaselaka i zajedno odigrali nekoliko međusobnih utakmica.

Nogomet se igrao isključivo nedjeljom poslije ručka. Rijetko se kada igralo radnim danom. Ako je to bilo radnim danom, onda se igralo uvijek popodne pred mrak. Najpoznatija mjesta na kojima se igrao nogomet u selu su:

Kod Zubera:

dubokidolacDuboki dolac najviše korišten za igranje nogometa uglavnom između Zubera a često između Zubera i Krišta. Samo za vrijeme zabrane okrajaka Duboki dolac je bio natjecateljsko središte za nogomet u cijelom selu.





okrajciOkrajak ispred čičine kuće

Ulek

Okrajak kod Malog potoka

Barica kod Vrbovnika – koristila se za igranje najviše preko ljeta jer je bilo zgodno na Vrbovniku se okrijepiti vodom.



Kod Krišta

kuznogrobljeKužno groblje koristili su uglavnom Krište kada su bili zabranjeni okrajci. Tu su se igrali susreti samo na male golove jer je igralište bilo malo.

Armen na Pošalića docu gdje se nalazi kuća Ive Krstanušinaisto se koristio za igranje na male golove i to su koristila najviše djeca

Armen na Brigu što je Blaž kamenom ogradio kao i na Pošalića docu koristio se kada Krstanušići nebi dali igrati na Pošalića docu.

Pavlova ogradauglavnom se tamo igralo zajedno sa Ivkovićima i Sušama

Školsko igralište na Glavicikoristili su uglavnom Krište, Ivkovići i Suše pred mrak

Školsko igralište ispod Salemljovače - dok ga Krstanušići nisu zagradili i prisvojili

Ivkovića okrajak ispod školesamo u rijetkim prilikama

Starog Joze Armen u selunajviše su koristili Krište pred večer

Šuljegića dolac za Glavicom - je bio najveći i najbolji teren kojeg su koristili svi zaseoci za igranje nogometa a posebice za međusobna natjecanja nedjeljom. Tu su se ponekad igrale utakmice između Zagoričanaca, Potočanaca i Dobranjaca.


Kod Ivkovića

Kruške - su bile poznati teren kad bi se pokosili okrajci.

Pavlova ograda

Okrajci - prema Sušinim kućama


Kod Mihaljevića

U selu i oko sela ne znam jesu li imali kakav armen ili dolac

Znam da se igralo na njivi iza Pavlove ograde

A inače ne znam tamo njihove njive i okrajke pa bih molio da netko od njih nešto napiše o tome.

 

NOGOMETNI KLUB

jedinstvo Naša tri sela, Zagoričani, Potočani i Dobro početkom sedamdesetih godina osnovala su nogometni klub. Klub je nosio ime „JEDINSTVO“ – „ZPD“ - „PDZ“ - „DZP“.

„ZPD“ – bila je skraćenica koju su koristili i na majicama nosili Zagoričanci – prvo slovo je Zagoričani, drgo Potočani a treće Dobro
„PDZ“ – bila je skraćenica koju su koristili  i na majicama nosili Potočanci – prvo je Potočani, drugo Dobro pa Zagoričani
„DZP“ – bila je skraćenica Dobranjaca

  Naziv „Jedinstvo“ simboliziralo je jedinstvo triju sela koja su osnovala klub. Klub je okupljao sve mladiće koji su imali želju, volju i donekle talent za nogomet. Vrijeme osnivanja kluba i njegova postojanja bilo je posebno vrijeme. Utakmice su se odigravale nedjeljom poslije mise.
Stadion na kojem je igrao naš klub bio je stadion u Lokvama kada nije bilo zabrane okrajaka.
Drugi stadion je bio stadion na Dugim njivama ispod Dobrog a nekoliko susreta klub je igrao u Malom borju na Borovoj glavi.
Posjećenost utakmicama je bila izuzetna.  Vladala je opća euforija i koliko je poznato klub je doista bio respektiran u toj livanjskoj ligi. Nosile su se posebne jakne sa grbom i imenom kluba na leđima, grafiti su pisani po kućama, zidovima i liticama.  Od momčadi koja se natjecala u to vrijeme bili su poznati: Seljak iz Vidoša, Hajduk iz Orguza i drugi.
 

Poznati nogometaši koji su tada nastupali za klub su bili:

-          pok. Ivo Domin

-          Karlo – njegov brat

-          Drago Lucin – Osim

-          Mladan Lucin

-          Milan Bojin – Cicko

-          Dragutin Mamušin – Puđa

-          Mladan Merikančov – poštar bio je golman

-          Zdravko Jozušin

-          Miran Džekin

-          Marko Vidović  i još mnogi drugi koje treba spomenuti a kojih se ja ne mogu sjetiti.

Kako je klub postizao zapažene rezultate, odlučeno je da se napravi pravo igralište za klub. Tako je ideja ostvarena pa je napravljen nogometni teren uz cestu kod Potočana ispod Dalića kuća koji nikada nije na pravi način dovršen i na kojemu nije baš odigrano puno utakmica.
Kako se klub raspao ne znam, samo znam da je vrijeme kada je tek osnovan i prve godine postojanja, rekao bih vrijeme do izgradnje tog stadiona, je ono što mnogi koji se toga sjećaju sigurno zaboraviti neće.

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 317 posjetitelja online

Novi komentari