zagoricani.com

Od kako je svijeta i vijeka, nevjere je među supružnicima uvijek bilo. Svaka je uglavnom završavala najprije snažnim potresom u obitelji a onda, nakon određenoga vremena, pomirbom i mirenjem "kao da ništa bilo nije". Za ostvarenje svojih avantura, a kako se za iste ne bi doznalo, svatko se snalazio na svoj način.

Jedna od priča kaže ovako:

Jedan je čovik, vele, volio šarat sa jednom ženom iz sela. Kako se ne bi vidilo među seljanima to njijovo šaranje, dogovore se nji' dvoje kako će se nalazit a da i' ni'ko ne vidi.
Svaki put kad bi se tili nać na "šaranju", on uzme zvono što ga je blago nosilo oko vrata, pa bi se prošet'o do podvornice, njive od te žene na kojoj su rasli kuruzi. Uvuk'o bi se on u kuruze i počeo zvonom klaparat.

Ona bi, kad bi oćutila zvono, svekrvi odma poitila i 'nako k'o brez duše  joj vikala kako je oni "vrak" opet usp'o u šćetu. Svekrva bi je, sva zgranuta, odma' poslala neka đavla što prijom istira iz njive kako ne bi uništijo nafaku.

Galameći kako bi skoro svi u selu čuli i govoreći svašta, letila bi do podvornice i istravala onog "đavla" iz šćete. Samo što bi zamakla u kuruze, zvono bi pristalo zvonit. Poslim nekog vrimena ona bi, sva zajaprita, vraćala se kući stalno psujući onog "vraga" i govoreći kako je mog'o napravit veliku šćetu.

Sva sretna i zadovoljna što ga je istrala iz šćete, veli svekrvi: "Sutra ću opet ćertit, jer se, vrag jedan, izgleda namečio."