Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Tragedija

Tragedija

IspisE-mail Autor Milan Krišto Četvrtak, 04 Studeni 2010 12:27

Rijetko je tko proživio osobnu tragediju kakvu su proživjeli Gojka i Pere.

Plač  i jauk odzvanjao je selom jednoga predvečerja. Cijelo selo okupilo se ispred Gojkine i Perine kuće. Čulo se kako jedni drugima prenose: „Poginio Jure!“

zeljezna_kola_u_traviJure je bio Gojkin i Perin najstariji sin. Imao je petnaest godina. Vrijedan je bio kao odrastao čovjek.  Tog popodneva je kući gonio željezna kola koja su vukli konji. U jednom trenutku je nešto uplašilo konje koji su svom silom i punim trkom počeli juriti strmim putem niz brdo.

Jure je pokušao uzdama zaustaviti jureću zapregu ali bez uspjeha. Iako je bio svjestan da pokušava učiniti nemoguće, nije odustajao. Još je nekoliko puta pokušao umiriti konje ali nije uspijevao. Uplašeni konji su, uz strašnu buku, sve brže jurili lomeći kola neravnim seoskim putem. Mladi kočijaš je, usprkos borbi da obuzda konje, nedugo nakon toga završio pod čeličnim kotačima teških kola.

Kad su pokopali Juru u groblje, Gojka godinama nije odlazila na njegov grob. Takav je bio običaj. Samo je tugovala i oplakivala svoga sina. Što god bi radila a posebno kad bi bila sama, moglo se čuti kako plače i žali za Jurom.

Godinu ili dvije nakon Jurine smrti, Gojka rodi curicu. Dala joj je ime Luca, po svojoj sestri koja je kao djevojka umrla od tuberkuloze. Svi u selu su govorili kako je Bog podario Gojki i Peri Lucu kako bi im olakšao tugu za Jurom.

Luca je izrasla u prekrasnu djevojčicu.

krizevac_grmljavinaTe jeseni Luca  je trebala pohađati srednju školu. Jednoga dana, sa ostalim seoskim čobanima čuvala je blago iznad sela. Nebo su najednom prekrili tamni oblaci. Sijevalo je i grmjelo sa svih strana a kiša je nošena vjetrom padala nemilice. Nebo se otvorilo.

Skupljeni ispod kišobrana, čobani su se pokušavali zaštiti od nevremena. Munje su neprestano parale nebo a gromovi odzvanjali okolnim brdima i stranama. Najednom je čobane zabljesnula svjetlost munje.

Ni sami nisu znali koliko dugo su bili bez svijesti. Kiša je prestala padati. Sve je bilo mirno. Kad su malo došli k sebi vidjeli su Lucu kako bespomoćno leži. Grom je ugasio njen mladi život. U petnaestoj godini.

Plač  i jauk odzvanjao je opet selom kao i onoga predvečerja kada je poginuo Jure.

 

Tužni su bili svi a najviše Gojka i Pere. Taman kad su uspjeli donekle rođenjem Luce preboljeti Jurinu smrt, Bog je Lucu pozvao k sebi. Bol koju su doživjeli nikada nisu preboljeli. Umrli su s tom boli. Bila je jača od njih.

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 299 posjetitelja online

Novi komentari