Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Izvlačenje kruva

Izvlačenje kruva

IspisE-mail Autor Milan Krišto Četvrtak, 08 Travanj 2010 08:37

kruh_pod_pekomRitke su kuće u to vrime u selu imale šporet na drva, pa je pečenje kruva u pekari od šporeta bilo nešto posebno. Uvik kad bi tepsiju s kruvom stavile u pekaru, žene su svako malo otvorale vrataca od pekare i okrićale tepsiju da kruv ne bi zagorijo. 

Kako bi vatra polako jenjavala tako bi se ubacilo novo drvo. Vrataca pekare bi se po 'ko zna koji put otvarala kako bi se vidilo je li pečenje kruva pri kraju.  

Kad bi kruv porumenijo, vruću tepsiju iz pekare bi se povuklo prema van, lupnilo bi se dva tri puta vr'ovima prstiju po tvrdoj i rumenoj kori, pa ako kruv dobro ne zvoni, tepsija bi se opet vratila nazad u pekaru i kruv bi se još peko. Žene su tada govorile „dok se ne izvuče“.  

 

Jednom je tako moja baba Mišuša kad je kruv skoro bijo gotov, morala na brzinu otić kod Matićuše po nešto, pa veli dici što su se po sobici igrala: 

„Iđem ja časkom kod Matićuše Ilijine. Kruv je u pekari. Kad se malo izvuče, izvadite ga i nek se ladi“ zapovidi ona dici. 

Baba ode kod Matićuše a dica posidala oko šporeta. Nestrpljivo su sidila i gledala u vrata od pekare čekajući kad će se kruv izvuć. Dok je vatra u šporetu veselo gorila, dica su uporno čekala stalno gledajući u vrata. A vrata pekare su mirovala što je dici bijo znak da se kruv još ne izvlači.  

Ko zna koliko je vrimena prošlo kad se baba vratila od Matićuše. čim je stupila u sobicu, odma je zapomagala:  

„Ajme meni dico, izgori kruv! Šta ga niste izvadili iz pekare. Jesam vam kazala.“ 

A dica će:  

„Pa kazala si da ga izvadimo kad se malo izvuče. Mi smo cilo vrime sidili i čekali a on nikako da bane iz pekare.“
Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 306 posjetitelja online

Novi komentari