Autor Milan Krišto
Utorak, 09 Listopad 2007 18:09
Rijetko je tko u to vrijeme od nas djece u selu
imao neku igračku. Kupovne igračke nisu bile poznate u selu. Moja omiljena
igračka bila su kolica koja su mi braća Drago i Dane i pok. Jure ujaka Pere
napravili od lužare šporeta.
ćaća je tada radio u Njemačkoj i na čuđenje svih
meni i bratu Alojziji donio po autić, onaj limeni. To je bio doživljaj koji se
pamti cijeloga života.
Jedne prilike dođe kod nas tetka Anđa, tatina
sestra. Kako smo se mi danonoćno igrali autićima, normalno da ih je vidjela pa
veli mami: - Lipi autića, Drage moja. Mogla si ih dati mojim unucima.
Mama ni pet ni šest dadne autiće. Nije nas ni
pitala. Valjda tetki nije smjela iskvariti. Dobro da nije tražila moju
lužaru.
Još dop...
© by zagoricani.com