Što znači I?

Ispis Autor Milan Mihaljević Srijeda, 08 Srpanj 2009 21:06

slovo_iEvo konačno, nakon duljeg vrimena, i riči koje počinju slovom I. Upozoravamo da je kod riči iskr'at apostrofom označeno ne samo to da je ispušćeno h kojega u našem govoru nema, već i da je glas r u toj riči slogotvoran, tj. da rič ima tri sloga. Ovaj put moramo zafalit Anđi Prpić iz Koranskog Brijega (općina Barilović), rođenoj Mihaljević (Kosanova) za objašnjenje kako se pravila izlivača (kuružnjak). Anđa je inače pravi majstor i za pite, a još uvik odlično zna napravit i titkuš  i mecku, iako je iz Zagoričana otišla prije pedeset godina. Kad sam je prije više godina pito da mi skuva mecku jer to nisam ijo već trideset godina, komentirala je: "Vrag te odnio, kako si se samo toga sitio". Naravno, sitila se i ona kako se mecka kuva i dobro smo se nabotali. O mecki će, naravno, više govora bit kad dođemo do slova M.

 

ibretit se čudit se, bit iznenađen. Glagol izveden od turske imenice ibret, koja je u turski došla iz arapskog ‘ibrä 'pouka, čudo'.

ibrik bakrena posuda izdužena i uska grla s poklopcem. Turcizam koji je u turski priuzet iz arapskog ibrīq, a tamo je došo iz perzijskoga ābrīz, što je izvedenica od imenice āb 'voda'.

iće jilo. Izvedenica od glagola jist (*ìstьje → *jistje → *išće → iće), analogijom prema piće.

id 1. ljutnja, jar, srdžba; 2. otrov. Ikavski oblik slavenske riči koja je u praslavenskom glasila *ìdъ.

iđe  ide, 3. lice jednine prezenta glagola ić 'odat, kretat se'. Rič je slavenska. U praslavenskom infinitiv je glasio *iti.

iglena razgovor, zabava, ćaskanje, razonoda. Od turskoga eğlen što je infinitivna osnova glagola eğlenmek 'zabavljat se'.

iglendisat  razgovarat. Taj je glagol napravljen od 3. lica jednine perfekta turskog glagola eğlenmek 'zabavljat se', koje glasi eğlendi.

ilan obznana, objava, isprava. Iz turskoga ilān, a tamo je iz arapskog ī‘lān.

ilika rupica ili petlja na odilu u koju se zakopčava pula. U nas na staroj narodnoj nošnji. Obično se spominjalo u skupini toke i ilike. Iz turskoga ilik.

ilum znanje, viština. Iz turskoga ilim, a tamo je iz arapskog ‘ilm.

iljat  nastojat (što učinit). Postanje nije jasno jer glagola u tom značenju nema u ričnicim. Moglo bi bit od hilit 'sagibat se, prignut se', što je slavenska rič čiji je praslalvenski oblik bio *hyliti. Druga je mogućnost da je izvedeno od riči (h)ila 'lukavstvo, privara' koja je balkanski turcizam arapskog podrtla (ar. hīle).

inat prkos, namirno postupanje protiv volje koga drugog. Iz turskoga inat, a tamo je došlo iz arapskog ‘inād. U nas se često upotribljava s pridlogom za u stegnutom obliku zinat (← za inat).

infrakt  infarkt, srčani udar, zastoj rada srca zbog začepljenja krvni žila. Učena rič postala od novolatinskoga infarctus, što je izvedenica (particip) od latinskog glagola infarcire 'ispunit, nabit'.

intrat slučajno srist. Prema talijanskome entrare.

irget pomoćni radnik, nadničar (u nas osobito kod građevinski radova) iz turskoga irgat, a u turski je posuđeno iz grčkoga ergátēs (ε̉ργάτης)

irli (airli) čestit, valjan, dobar. Izvedenica turskim pridivskim sufiksom -li od turske riči hayir 'dobro, srića, dobrota' koja je u turski posuđena iz arapskog hayr.

Irud ime židovskog kralja Galileje i Judeje (= Herod Veliki) koji je, prema Novom zavitu, naredio pokolj nevine dičice u Betlemu kad se Isus rodijo.

isa dio. Od turskoga hisse, a tamo je iz arapskoga hišša.

isan (insan) čovik, čeljade, osoba, ljudsko biće, (Božji) stvor. Iz turskoga, a tamo je došlo iz arapskog insān.

isćusta skočit ili bacit kamen s mista. Isto što i iz ćusteka. Rič ćustek priuzeta je iz turskoga köstek 'spona za vezanje nogu konju, putilo'.

iskat pitat, molit, tražit. Slavenska rič koja je u praslavenskom glasila iskati.

iskefat  1. očetkat, 2. izgrdit, istuć. Izvedenica prefiksom iz- od kefa. Kefa je iz turskoga kefe.

iskidat očistit štalu (ujzbu). Izvedenica prefiksom iz- od glagola kidat 'trgat silom u dilove'. Glagol kidat slavenska je rič čiji je praslavenski oblik bio *kydati.

iskonica besposlica. Izvedenica sufiksom -ica od imenice iskon 'početak, ishodište'. Najvirovatnije je u pozadini značenjske prioblike pridodžba da je prvotno stanje čovika (u raju zemaljskom) bilo takvo da se ne mora ništa radit. Imenica iskon slavenska je izvedenica prefiksom iz- od korena *konĭ (koji je i u konac, dokončati, skončati i sl.). Istoga je postanja i množinski oblik imenice iskoni 'besposleni ljudi'.

iskr'at odnekud doć (izbavit se) s puno teškoća, iskrhati. Izvedenica prefiksom iz- od praslavenskog korena *krŭhŭ 'lomljiv'.

iskrižat narizat na kriške, prisić na više mista. Izvedenica prefiksom iz- od glagola križat, koji je pak izvedenica od riči križ. Rič križ davna je posuđenica iz latinskoga crux.

iskrpetit iskomadat, izmrvit, izdrobit (na nepravilne komadiće). Izvedeno prefiksom iz- od oblika krpetit, a to je slavenski glagol od istoga korena ko i imenica krpa (pridodžba pritvaranja čega ciloga u krpe). Praslavenski je oblik te riči glasio *kŭrpa.

isparat odvojit paranjem po šavovim. Izvedenica prefiksom iz- od glagola parat koji je stara slavenska rič.

ispaša misto di stoka pase, pašnjak; paša, napasanje. Izvedenica prefiksom iz- od slavenskoga glagola past (→ pašaiz+pašaispaša).

isplavit uz brdo izvlačiti teret u više navrata da bi se napunila kola. Izvedenica prefiksom iz- od slavenskoga glagola plavit 'nanosit (plavljenjem)'.

ist jesti. Ikavska inačica standardnoga jesti bez protetskoga j-. Stara slavenska i indoeuropska rič od indoeuropskoga korena *ed- (usp. latinski edo 'jedem'), a -ti je slavenski infinitivni nastavak.

istresat se s mnogo riči iskalit svoju srdžbu na koga, svašta mu izgovorit, iskalit se. Izvedenica prefiksom iz- od slavenskoga glagola tresti /tresati.

istriskat ispljuskat, išamarat, išćuškat. Glagol je izveden od imenice triska 'ćuška, šamar' koja je pak izvedenica od praslavenskoga *trìskŭ koji izvorno označuje zvuk izazvan jakim udarcem.

itnja hitnja, žurba. Izvedeno sufiksom -nja od slavenskoga glagola hitati  čiji je praslavenski oblik bio *hytati.

izatrke iz trka, sa zatrčavanjem (skok), iz zaleta. Izvedeno od iz+za+trk-. Trk je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *tŭrkŭ.

izba (u nas češće ujzba) manja prostorija za razne namjene (ostava, mličak, staja itd.), u nas obično samo staja. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *jĭstŭba. U istom obliku (izba) postoji i u drugim slavenskim jezicim, npr. u ruskom i poljskom. Oblik ujzba drugotan je i virovatno je nekakva odmilica.

izbekeljit kreveljit se, pravit ružne grimase. Izvedenica prefiksom iz- od glagola bekeljit koji je ekspresivna rič.

izbeljit isplazit jezik (komu). Izvedenica prefiksom iz- od glagola beljit koji je ekspresivna rič.

izdevetat istuć, izlupat. Izvednica prefiksom iz- od glagola devetat. Vidi tamo.

izdrečit  izbečit, iskolačit oči. Izvedenica prefiksom iz- od glagola drečit koji je ekspresivna rič izvedena od praslavenskog korena *der-, a koji je onomatopeiziran  prema jeka, ječit. Od istoga su korena i razne druge riči, npr. razderati, drijeti, dreka, drkati i sl.

izdurat izdržat, podnit, istrpit. Izvedenica prefiksom iz- od glagola durat koji je iz turskoga durmak 'stajat, mirovat, trpit, podnosit, čekat'.

izdušit (lopta) ispuvat se, ispustit zdrak. Izvedenica od slavenskoga korena duh-.

izere imalo. Prilog izveden od zera 'sitni komadić, trunčica', a to je iz turskoga zerre. U turski je ta rič priuzeta iz arapskog därä 'vrlo mali, sićišni mrav'.

izgulit iščupat. Izvedenica prefiksom iz- od slavenskoga glagola gulit.

izlanut odat se, neotice reć što nije tribalo. Izvedenica sufiksom -nut(i) od slavenskoga i indoeuropskoga korena *la- koji je u osnovi i glagola lajat.

izlivača naziv jednostavnog jila koje se izlije u tepsiju, ispeče i onda riže na kocke i jide. U Šujici su izlivačom zvali ono što mi zovemo šarenjak, a u nas se tako nazivo kuružnjak, jilo napravljeno od domaćeg kuruznog brašna, vode i malo soli.

izlemat istuć, ispribijat. Izvedenica prefiksom iz- od glagola lemat koji je slavenska rič od istog korena ko i lomit, samo u prijevojnom e-stupnju. Praslavenski je oblik korena dakle *lom-/*lem-.

izmršat smršavit. Izvedenica od korena mrš- čija etimologija nije sasvim sigurna. Koren je povezan s riči marva (← marha), a značenjski i s mrcina. Nije sigurno je li to isti koren kao kod mrit, mrtav, smrt i sl. Dakle, nije sigurno je li to od praslavenskog korena *mer-/*mor-/*mr-. Kad neko jako brzo i puno smrša, u nas kažu da je „ispo iz mesa“.

ižinjat izmislit, izumit. Od talijanskoga ingegnare 'dovijat se, domislit se'.

 

Milan (Stipanjićkin) i Drago (čečurin) Mihaljević