EKOCID I ETNOCID
Autor Milan Krišto
Ponedjeljak, 25 Veljača 2008 21:54
Gledajući ovih dana nedavno
snimljene fotografije izgorjelih Kruga nisam odmah reagirao na fotografije
izgorjelog Kruškog polja, Bobovnika, Dolaca, Dražica, vjerujem Privija, Dolića košara, Barišinih
košara i ostalih poznatih mi toponima dok nisam ugledao izgorjelu košaru Zuberovih košara što su je prije nekoliko godina podigli
filmski radnici za potrebe snimanja igranog filma i serijala «KONJANIK».
Kada sam gledao navedeni film, srce
mi je uvijek zaigralo kad bi se pojavila scena u kojoj se vidi ta košara. Nije
meni srce igralo zbog scene ljubavnog čina Revača i
njegove mlade, nego zbog ambijenta i krajobraza i što se konačno netko sjetio
taj ambijent pun prirodne ljepote zapisati na filmsku vrpcu i
pokazati svijetu.
Gledajući zgarište, vidio sam jad
tog našeg kraja i maćehinski odnos lokalnog stanovništva prema
svemu lijepom što taj kraj ima. Valjda misle da to nije njihov kraj i da se to
njih ne tiče, pa zašto bi išta u tome smislu trebalo mijenjati ili ne daj Bože
poduzeti. To je ETNOCID. Atak na baštinu.
Sjetim se izgorjele
Jelovače od prije nekoliko godina. Kada će Jelovača biti ono što je donedavno bila? Znade li netko
koliko godina treba jednoj bukvi da naraste, ako joj je promjer debla
50 cm pri panju, u tim našim škrtim krškim predjelima i koliko
treba stablu da dosegne visinu od nekih desetak metara? Koliko jasiki, divljoj kruški i jabuci? Koliko mukinji, berekinji,
vrijesku, tisovini, lijeski? Da li će uopće više ikada
narasti?
Jelovača, Ivovik i Kukalj bile su čiste bukove šume tu i tamo prošarane
sivim lišćem mukinja. Posebice Jelovača gdje je sječa bila, zbog ograničenog pristupa
slaba, bila je «steća» bukova šuma gdje su bukve
dosezale i do dvadeset metara u visinu i preko pola metra promjer debla. GDJE JE
SADA TA ŠUMA, GDJE JE TAJ VIŠESTOLJETNI TRUD čUVANJA TE PLANINE. Pa tamo su se
nekada čuvali volovi po cijelu godinu. Tamo su bile Tomaševića košare i lokva na kojoj je, sjećam se dobro, u
sred ljeta bilo snijega. Zapitat će se mnogi kako snijeg u sred ljeta? Lijepo.
Tomaševići su znali sačuvati snijeg da bi lokva
cijelo ljeto imala vode. Uz lokvu, u hladovini su snijeg pokrivali debelim
slojem slame i tako ga očuvali da bi lokva imala tijekom ljeta vodu. A ni zima u
to vrijeme nije završavala u veljači ili ožujku kao ovih godina, nego početkom
svibnja. ZAŠTO DANAS TAKO RANO PRESTAJE ZIMA ILI ZAŠTO TAKO RANO DOđE
LJETO?
Mogli su Timaševići i svi drugi Zagoričanci davno posjeći okolne šume. Stari nisu bili
ludi i naivni. čuvali su šume a raskrese vršili da
bi bolje rasle. Nije se u narodu bez razloga govorilo «Odvuče Jelovača kišu, šuma je». Padaju li danas snjegovi i kiše
češće nego prije? Pa i sadili su mladice da bi ljepše oko kuća i u
selu bilo živjeti.
Ja nisam osobno bio na Jelovači od kada se dogodio ekocid na njoj, ali sam
uvjeren da nema ni jedne bukve koja je ostala netaknuta. Poznavajući mentalni
sklop našeg čovjeka, vjerujem da su pojedinci odrezali i one u kojima je bilo
života kada su «čistili» Jelovaču od izgorjelih
stogodišnjih stabala. Sigurno su se služili sljedećim zaključkom: «Šćeta je ne odrizat. Ravna,
debela i još uz cestu.»
Prošećite Šušnjovačom pa pogledajte one hrastove šumarke. Rijetko
koji hrast je prešao visinu tri metra i debljinu stabla od nekih desetak
centimetara. Da li je netko odrezao to stablo i pokušao izbrojati godove? Ne
mogu se izbrojati jer je godišnji prirast hrasta gotovo nevidljiv. God na godu.
A o tvrdoći toga drveta da se i ne govori.
Znade li netko, što se događa sa tlom na tim strmim padinama Jelovače, Oštrulja, Ivovika, Kukalja, Bobovnika?
Znade li netko što se događa sa
životinjskim svijetom u tim područjima? To bi naši kršni lovci trebali znati. A
da li stvarno znaju? Njih pozivam i prozivam da kao udruga poduzmu nešto za
zaustavljanje ovakvog odnosa, za ne gašenje požarišta, za devastaciju terena i
uništavanje biljnog i životinjskog fonda. Treba se slikati, družiti, loviti, ali
isto tako treba poduzeti sve da se zaustavi ovakav nemar. GDJE ćETE LOVITI AKO NEMA
ŠUME?
Užasno sam bio razočaran kad sam,
nedavno dolazeći u selo vidio da u groblju i oko njega nema niti jednoga jedinog
drveta. Groblje i prostor oko njega izgledaju kao pustinja.
NEMA ONE
JABUKE ŠTO JE RASLA U SRED GROBLJA. I ONA JE IMALA BAREM PEDESET GODINA. BEZ
OBZIRA ŠTO JE RASLA U GROBLJU, JELI SMO NJENE PLODOVE. ONA JE U GROBLJU BILA
SPOMENIK. NAJVEćI, NAJLJEPŠI.
NEMA
RAŠELJKE NA ULAZU U GROBLJE. NE ONE STARE GDJE SU IVKOVIćI NAPRAVILI GROBNICE,
NEGO ONE DRUGE NEŠTO MANJE. MA NEMA NIŠTA OSIM SIVIH SPOMENIKA U TOM JADNOM
ZARASLOM GROBLJU.
NEMA
RAŠELJKE ISPRED CRKVE. ZAMISLITE PAMETI I STRUKE NAŠEG POJEDINCA KOJI SEBI UZME
ZA PRAVO ODREZATI JEDINO DRVO ISPRED CRKVE KOJE JE ZA VRELIH LJETNIH VRUćINA
DAVALO HLADOVINU NA ONOM GOLOM TERENU. NEVJEROJATNO ŠTO LJUDI RADE.
ZAŠTO TAJ
DRZNIK NIJE OčISTIO GROBLJE OD STARE TRAVE I TRNJA. ZAŠTO BAREM DVA PUTA
GODIŠNJE NIJE POKOSIO TRAVU I ŠIBLJE U GROBLJU. NEćE. (Pade mi na
pamet, treba ga zapaliti da se očisti od korova i nemara).
ON OD
JABUKE NIJE VIDIO GROBLJE A OD RAŠELJKE NIJE VIDIO CRKVU.
Njemu
poručujem: Vidio sam u Borovom polju uz cestu jedno jedino drvo bora. U siječnju
još nije bio izgorio. To je naš bijeli bor što raste na Borovoj glavi i što mu
je sjeme vjetar donio baš tamo uz cestu. Otiđi, jadniče, u polje i odreži ga da
se ne bi razmnožio. I zapali vatru oko mjesta gdje je bio, da se koja sjemenka
što ju je prosuo ne bi primila.
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com