Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Stanarina

Stanarina

IspisE-mail Autor Venancije Mihaljević Četvrtak, 11 Prosinac 2008 11:28

 

kamin_i_stolica

 

Slavonska zima je suha i hladna a posebice hladna kada puše sjeverac. Josko i Željko jedno vrijeme, dok su se školovali, stanovali su u Višnjevcu u dvorišnom stanu kod jedne zemljakinje. Ništa tu ne bi bilo neobično da se nije dogodilo sljedeće: 

Tko je kome dao ili nije dao novce, tko je novce potrošio a nije platio za stan, nije poznato. Znalo se samo da stanarina jedno dulje vrijeme nije bila plaćena. Gazdarica je imala razumijevanja za nastalu situaciju i nekoliko je mjeseci strpljivo čekala da joj stanarinu plate. Kako se to nije dogodilo, ona je iskoristila zimu kao način kako stimulirati neodgovorne školarce da izmire svoje obveze za stanarinu, struju, vodu i drva.  

Jednoga dana, drvarnica u kojoj su se nalazila drva, bila je zaključana.  Hladnoća je činila svoje. Nemilosrdno je ohladila sobu i postelje. Biti u sobi bilo je jednako kao biti vani. Još nekako se moglo preko dana izdržati jer se u sobi nije boravilo. Međutim, prespavati se u njoj moralo bez obzira koliko to njima nije odgovaralo zbog hladnoće jer drugoga izbora nisu imali. 

I te večeri hladno je bilo. Možda hladnije nego proteklih dana. Pomisao na hladnu sobu i u njoj hladnu postelju Josku je ježila cijelo tijelo. Tko će opet u hladan krevet. Bila je to misao što ga je cijelo vrijeme od kako je izišao iz toploga tramvaja proganjala dok je išao prema stanu.  

Kada je otvorio kapiju, vidio je kako u njihovoj sobi gori svjetlo. To ga je iznenadilo, jer to inače nije bilo zadnjih dana tako. Kroz prozor je vidio Željka kako u majici kratkih rukava leži na krevetu i zadovoljno odbija dim cigarete. Iz dimnjaka što je izlazio iz sobe na krov, sukljao je dim. Shvatio je da je Željko naložio vatru. Samo mu nije bilo jasno odakle mu drva. 

Ušavši u sobu, osjetio je tako željenu toplinu što je ispunjavala sobu. Dok je vatra veselo gorjela u peći, on upita Željka odakle mu drva. Željko sav važan, jer on je takav inače bio, ponosno mu odgovori kako je polomio sve stolice u sobi i naložio vatru te dodao kako neće dozvoliti gazdarici da ga više maltretira za drva. Josko je samo stajao i nije mogao vjerovati sebi. 

Ujutro su rano ustali. Pokupili svoje stvari i napustili stan.  

O ovome se dugo pričalo u Višnjevcu.

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 364 posjetitelja online

Novi komentari