Priče iz djetinjstva
Autor Milan Krišto
Petak, 05 Listopad 2007 18:19
ISPOVIJED
Ne sjećam se točno koji je veći svetac bio ali znam da je toga dana bila zajednička ispovijed u našoj crkvi. Kada kažem našoj crkvi, mislim na crkvicu u groblju.
Skupili se svi iz ona naša tri sela (Zagoričana, Potočana i Dobrog) kako bi obavili taj Sveti sakramenat. Fratri su se rasporedili pa ih je bilo na svakom ćošku crkve, pod rašeljkom kod ulaza i ispod jabuke u sredini groblja...
Tada su krenule naše kalkulacije. Kod koga ćemo se ispovjediti. Kod onih naših iz Vidoša, ni u kom slučaju nismo namjeravali, jer su nas poznavali. Ostali bi onda oni sa Gorice. I njih smo gotovo sve poznavali, jer su povremeno znali doći držati nam vjeronauk kad naši nebi stigli.
I tako padne dogovor da ćemo ići kod jednog starog fratra. Učinio nam se dobroćudnim pa smo se za njega odlučili. Kako bi koji kleknuo i počeo ispovijed, tako bi fratar počeo bacati drvlje i kamenje na ispovjednika. I to naglas da su svi mogli čuti. - Magarče jedan. Sram te bilo. Za pokoru ćeš izmoliti .... krunica svetog Ante.
Poslije toga nikada više nismo kalkulirali, ipak su naši iz Vidoša - naši.
MRčOV
Moj stric Marko (Fabin djed) odnekud je donio štene tornjaka. Nikome ga nije htio pokazati. Držao ga je u pojati. ćuko danjeg svjetla nije vidio. Dao mu je ime Mrčov. Mi djeca pokušali bi vidjeti kakav je i koliki je. Međutim stric nas je uvijek potjerao od kuće.
Prošli su tjedni i mjeseci, a ćuko i dalje u pojati.
Jednog dana stric odluči pustiti Mrčova van. Kako je Mrčov izletio više ga nitko nije vidio. Pričalo se da su ga uginulog našli ispod polječakuša. Mi djeca smo tražili ali nismo našli ni strvi ni krvi.
UJAK PERE
Vraćali smo se kući zaprežnim kolima s Kruga. Naša kola su tada bila na dupcima i vidjeli smo što se dogodilo. Bilo je to vrijeme košnje livada.
Josko Škrapušin (moj zet) tada je imao auto. Bio je to NSU-PRINC kojeg mu je ćaća kupio od učitelja Pavla. Oni su tada kosili svoju dragu. U jednom trenutku iznad njihovih košara, zet prolazi autom pokraj kola Jake Bilanova, i zatrubi da ih pozdravi. Kola je vukao jedan konj jer im je drugi tijekom dana pobjegao kući. Moj ujak Pere (zečinov ćaća) sjedio je na kolima između zadnjih stupa. Kako je Josko zatrubio, konj se poplašio i s ceste niz stranu zajedno s kolima prema Barišinim košarama. Ispadne Stana, ispadne Žarko a moj ujak nikako da se odluči. I kad su kola već prošla ono najgore i skoro se zaustavila, iskoči i ujak u najveću gladišiku, trnje i kamenje.
Kad smo ga pitali kako je bilo i zašto prije nije iskočio, veli da se stalno dvoumio. Kad god bi se odlučio skočiti mogao bi pasti ili u trnje ili u kamenje. I kad se konačno odlučio pao je i u trnje i u kamenje.
STANKO
Stanko je pripadao posebnoj vrsti ljudi. Iako je već bio u godinama, toliko energije je imao da mu ništa nije bilo teško. Zid bi preskočio kao mladić. Stalno je krčio kamenje po Dočićima i Gredi. Bio je i poljar u selu. Mi djeca smo ga se bojali, iako Stanko uopće nije bio zločest. Imao je poseban način ophođenja s ljudima, nekako je bio žestok na riječima i što god bi rekao zvučalo je uvjerljivo. Psovka mu je bila - ..bem ti uje- . Stanko je uglavnom sva drva za zimu dovezao na svom magarcu. Sve one rastiće po šušnjovači, Stanko je posjekao. Zato tamo nikada nije narastao ni jedan veliki hrast. Nije mu ni šumar ništa mogao. Jer onaj tovar na magaretu je bio zanemariva količina drveta. A svaki dan jedan tovar - e to je već nešto. Pušio je samo lulu. Koliko je bio strastveni pušač najbolje govori njegova donja usna koja je imala udubljenje na mjestu gdje je lula stajala.
Sjećam se priče o grmljavini. Valjda se jako bojao grmljavine. Kad bi zagrmilo Stanko bi toliko psovao da nas je bilo strah stajati kod njega jer smo se bojali da bi te psovke mogle privući gom. Znao bi reći: - Pucaj ali me nećeš ubiti kad ti oćeš. Ja ću odlučiti kad ću k tebi.
I odlučio je baš on sam. Utopio se u svojoj čatrnji.
Tekstove poslao: Milan Krišto
Tekstove poslao: Milan Krišto
Bookmark
Email This
Hits: 13338
Komentari (0)
Napišite komentar
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com