Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Grivo

Grivo

IspisE-mail Autor Milan Krišto Petak, 12 Listopad 2007 09:51

cuvaj_se_psaBiba je, radio u tvornici boja i lakova kao noćni čuvar. Prije toga radio je u Njemačkoj koju je, ne znam iz kojeg razloga morao napustiti.  Njegov posao bio je čuvanje tvornice po noći. Pred večer bi odlazio iz sela pješke preko Briga na stanicu, a ujutro bi sa stanice preko Briga dolazio u selo.
Mi smo tada imali psa Grivu. Na Grivu se osim zubera nitko nije žalio. A  uglavnom su se žalili oni zuberi koji su imali kerove, jer su njihovi bili slabiji od Grive pa je sve u stvari bilo iz ljubomore. To dokazuju noćne "borbe" koje su spomenuti vodili sa Grivom ispred naše kuće.
Jedno jutro, vele, Bibu napali Grivo i Šarov. Moja mama nije to mogla podnijeti. Di će ćuko napasti čeljade. Pa još da to bude kum Biba. " E da ima tko da ga ubije, veli mama".psycho-dog
Netko se sjetio pa spomene Ljupka Sušinog. On je naš ujčević maminog brata Ante sin. Vele, on je bio u vojsci, zna pucati iz puške. A pušku su imali Mamušini.
I zovnu Ljupka da ubije Grivu.
Grivo kao da je predosjećao što mu se sprema. On kod Kelovine garaže, Ljupko s puškom pet šest metara od njega - kod Dadina đubreluka. Cilja. Opali.  Samo uplašen pucnjem, Grivo pobjegne kroz selo, pa uz klanac na Glavicu, u Grede... Nismo ga više vidjeli. Mi djeca smo plakali. Bilo nam je žao našega Grive i bili smo sigurni da on nikoga nije napao.
Krenulo je kasnojesensko pseće parenje. Grivo je, mršav i sav izgrižen, jednom osvanuo pred kućom. Pokušali smo ga spasiti, donosili mu hranu, grijali ga ali nije išlo. Našli smo ga jednog snježnog jutra u našem solaru ispod zaprežnih kola. Uginuo je. Svima nam je bilo žao i krivo, posebno što smo poslije saznali da Grivo Bibu uopće nije napao.
Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 418 posjetitelja online

Novi komentari