Pismo

Ispis Autor Milan Krišto Četvrtak, 25 Listopad 2007 13:32

pismo2Sve češće se spominjalo kako će oni oko „petnestog“ možda dvadesetog doći iz Njemačke kući. A to je taman pred Božić. „Oni“ su naši očevi što su još prošle zime, oko poklada, od kuće otišli da bi koju marku zaradili.

Rijetki su preko ljeta na „urlap“ kući došli. Ostajali bi po cijelu godinu da što više zarade i ušparaju. Trebalo je novu kuću napraviti, konja i kola gumena kupiti. Djecu obuti i obući. 

Zaboravila su skoro djeca kako očevi izgledaju. Pamtila su ih još od  prošle godine kada bi kući pred Božić došli. Kada bi donijeli pune kufere, odjeće razne, obuće i bombona njemačkih. Onih paljivih. Kroz godinu, o očevima, djeca su znala samo onoliko koliko su iz pisama saznala, dok bi ih majkama čitala. čitala bi majkama po nekoliko puta. A one bi odmah odgovarale.

Djeca su morala pisati pisma. Pisalo se onako kako bi majke, sjetnim glasom govorile. Jer one pisati nisu znale. Naučile nisu jer u školu išle nisu. A pismo je glasilo:
 


Dragi ...,

Prije svega faljen Isus i Marija to je rič najstarija. Dobili smo tvoje pismo i sve smo razumili što nam pišeš. Drago nam je da si dobro i zdravo. I mi smo fala Bogu dobro i zdravo. Nikoga ništa ne boli.

Dragi ... da ti kažem što ima novo. Krava je otelila muško tele. Lipo je i dobro napriduje. Prodat ćemo ga i u kuću kupit pet vrića narodnog brašna, jednu dvice, jednu šećera i soli za blago. One krupne. Kupićemo i petrulje, nek ima u kući kad struje nestane. I duzinu šibica. Prazove smo pustili među ovce. Imamo i jedno janje jer se Briza ojanjila. Muško je. Junica je vodila. Gonili smo je kod Jokana Lozančića pod bika. Izgleda da je ostala. Ostalo blago je dobro.

Dragi ... Ono nafake što je bilo smo sradili. Kumpire izvadili. Lipo je rodio, krupan. Bilo je četiri oklopa. Drva smo iscipali i unili u podrum i magazu. I ćumura smo uzeli dvi tone. Ono malo praške što nije stalo nismo iscipali ni unili, tamo je pod kućom. Neka stoji. Šta joj more bit´. Sina će za blago bit´. Dosta smo napripravili. Ono što nismo uvalili u pojetu, sadili smo u plast.  Prvo ćemo potrošiti onaj plast u armenu. Još nismo porizali kupus, rano je. Neka za´ladi. Dobro je rodio biće puna kaca. Ni krmad još nismo zaklali. Debeli su, svaki ima oko dvista kila.

Dragi ... Dica slabo slušaju. Nemoj im ništa donit. Bila sam na roditeljskom sastanku. Crvenila sam se prid cilim selom. Uče ´nako... Mogu oni i bolje. Učitelj kaže da je ... popustio i da triba bolje stisnit stolicu. I ja sam mu rekla. Ne sluša me i džaba. Jedva čekam kad ćeš kući.

Seki donesi ´aljinicu. Ona je malo poresla. Meni jedan šudar ako nađeš kupi. Crni s cvitovima okolo. Neka nisu veliki cvitovi. Znaš ´naki ´ko što si zimus donio. Malom ... donesi vindeku. Ona mu je okračala. I on je malo naresto´. Sad skoro dofati  šalter za svitlo.

Dragi ... Napiši kad ćeš kući da znadem. Oćeš ko i lani, petnestog ili dvadesetog.

čuvaj se...

 
Sve bi do riječi djeca napisala jer su to sve ponovno morala pred mamom pročitati. Ali bi svejedno popustila i rekla da se napiše da nešto ipak donese djeci. Onda bi se čekao odgovor. Pismo bi došlo. Djeca bi mami pročitala. Jedanputa. Dvaputa. Opet bi pisala. I tako cijele godine. Tako godinama.