Krumpiruša

Ispis Autor Milan Krišto Četvrtak, 11 Listopad 2007 15:50

pitaMoja braća, Drago i Dane, tog ljeta kosili su okrajke. Prvo se počne kositi u krševini, onda podvornice, okrajci za glavicom i tako redom.
Kad sam dotjerao janjce kući, mama mi je rekla da ne idem nikud od kuće, jer ona pravi ručak Dani i Dragi koji kose krševinu u polječakuši. Skuvala je pitu krumpirušu u srednjoj tepsiji.
Zavezala je mama tepsiju s pitom u salvetu, stavila vilice, dvije pive i veli meni: - Nosi nek dica jidu.-
Uzeo ja tepsiju i ceker s pivom, pa polaku preko Pošalića doca, Podvornica i Markičinih Kamenica u Krševinu. Cijelo vrijeme me je mamio zanosni i neodoljivi miris vruće pite.
U hladovini ljeske u našoj doli, razvezao ja salvetu a njih dvojicu zovnuo jesti.
Jeli su. Ja sam samo sjedio i gledao kako komadi slasne pite nestaju. Sve su pojeli. Ni komadić krumpira ostao nije.  Ponudili me nisu. Očiju punih suza spremio sam tepsiju, ostavio im pive i krenuo kući plačući.
Nije plač bio toliko zbog gladi, nego zato što me nisu ni ponudili.
Ni moj jad nije trajao dugo. Već kod strinine kuće osjetio sam poznati miris.
Mama je za nas djecu napravila pitu u velikoj tepsiji.