Autor Milan Krišto
Nedjelja, 05 Siječanj 2014 00:00
Na oronuloj klupi pred kućom, u hladu ajata, nedaleko od vrata što su ga zatvarala, leđima naslonjen na daske, prebačenom lijevom nogom preko desne, sjedio je Jozo. Bio je to stari Jozo. Bilanov. Pogleda uprta u Police i obrise Kruga, što su se nazirali iznad Maturinove i Stankove kuće razmišljao je o svome životu što je bio na zalasku.
Kuća što je pred njom sjedio, bila je obična seoska kuća. Ni po čemu se posebno od ostalih kuća u selu nije razlikovala. Kamenom nepravilnih oblika zidana, jedna je od rijetkih bila sa bijelim cementnim crijepom pokrivena. To je dokazivalo i moć i status onoga tko ju je nekada davno sagradio. Jer rijetke su kuće u to vrijeme bile pokrivane crijepom. Većinu drugih kuća u selu pokrivala je od vlage i sunca posivila jelova šimla i snopovi slame od napolice koju su čuvale u sljemenu ukrižane hrastove soje.
Kao i na svakoj drugoj kući u selu, i na njoj se na zidovima isticalo jedino veliko kamenje koje se stavljalo na ćoškove zbog povezivanja i stabilnosti, a isto tako kameni vodoravni pragovi iznad vrata i prozora činili su kuću još ljepšom. Okrenuta je bila lastavicama od sjevera prema jugu kao gotovo sve kuće u selu. Zbog bure i juga su kuće tako okretane. Bolje su prkosile njihovim udarima, posebno u jesen i zimu kada bi sva skupljena snaga tijekom ljeta, počela iskazivati svoju moć.
S južne strane, na sredini, kuća je imala vrata od podruma u kojem se držalo blago. Lijevo i desno od podrumskih vrata bili su mali prozorići. Bili su jedva trideset četrdeset centimetara visoki a dvostruko su bili u širinu. Isti takvi prozori bili su i na bočnim stranama. Na samom desnom ćošku južne strane kuće nalazio se veliki zov grane kojega su dosezale čak do krova. On je dijelom rastao iz zida kojim je bio ograđen vrt što već duže vrijeme nije donio nikakva ploda. Iznad vrata podruma, na kući su bila dva simetrično postavljena prozora na kojima su se nalazila prozorska okna. Po njima se vidjelo da je kuća imala kat. Iznad njih, gotovo u samom vrhu lastavica, bila su još dva mala otvora. Oni nisu imali okna i prozore, nego su tako otvoreni služili za prozračivanje i osvjetljavanje tavana.
Kat je u stvari bio prostor gdje se živjelo. On je od podruma bio odvojen jelovim podom koji je prikovan bio na grede što su bile svojim krajevima uzidane u bočne zidove. Ispod tih greda bila je po sredini postavljena druga jača greda koja je bila oslonjena na drvene stupove. Na tim drvenim stupovima nalazile su se kraće grede koje su dodatno pojačavale središnju gredu da se ne uvije pod teretom. Ti stupci i te grede zvali su se tetive.
Uz kuću, sa zapadne strane, bio je prislonjen šimlom pokriveni manji ajat. Nedaleko od ajata prema Izgoriličinoj kući bio je đubreluk. U ajat se ulazilo sa iste strane i u istoj razini kao i podrum. U njemu je bilo ognjište i krušna peć, složena iscijepana suha drva i praška, komoštre, sadžak, sač i maša. Na gredama iznad ognjišta nalazile su se rijetko položene daske. U taj gornji prostor ulazilo se kroz vrata koja su bila u razini ulaznih vrata u kuću. Kako je s te strane gdje se nalazio ajat bila blaga strmina, ajat je sjevernom stranom bio ukopan u zemlju tako da su ulazna vrata u njegov potkrovni dio i ulazna vrata u kuću bili u istoj razini. Taj potkrovni dio koristio se samo da bi se na rijetke daske što su stajale na gredama odložilo ratilo, kose, lopata za rpu, varićak, stara sinija i fučije. Krovište ajata se sa sjeverne strane gdje je bio ulaz moglo rukom dohvatiti i na njega se bez velikog napora moglo popeti. Ispred ajata i ulaznih vrata u kuću nalazila se dugačka drvena klupa zakovana za grede i daske ajata. Ulaz ispred kuće bio je popločan nepravilnim pločama između kojih je rasla gusta trava. Od ulaznih vrata lijevo, na zidu kuće nalazio se jedan prozor veličine i oblika kao i drugi prozori, koji je osvjetljavao hodnik a na zidu između vrata i toga prozora krečom nacrtan bio je veliki bijeli križ.
.... nastavlja se