Autor Milan Krišto
Petak, 12 Listopad 2007 09:50
Polnoćka je za svakoga od nas, tada kao i danas, poseban doživljaj. Okupljanje u crkvi u noći i noćna molitva bili su znak dolaska Božića i posebne radosti.
Tu polnoćku ništa nije razlikovalo od prošlih polnoćki. Crkva puna, skupilo se i staro i mlado. Pjevaju se Božićne pjesme.
Sutra je BOŽIć njemu se radujemo. Radujemo se posebno tome što ćemo
obilaziti kuće u selu, popiti koju, pojesti štogod, zameziti i u džep
koji lješnjak staviti.
I tako se, dok smo obuzeti radošću iščekivanja dolaska Sina Božjega,
nakon propovijedi, kad se počelo moliti vjerovanje, najednom crkvom
prolomi "OPIčI MILEVA". Bio je to Tome Kosušin, pokoj mu duši .......
Malo je za
vrijeme propovijedi pridrijemao, pa se zaboravio.