zagoricani.com

Čitajući navedeni "Javni poziv" općine Livno, točnije, općinskog načelnika, za dodjelu sredstava za "Potporu projektima iz oblasti javnog informiranja (medija)" i "Potpore projektima udruga“ gdje se u točki 7. spominje  kako su navedena sredstva namijenjena za „unaprjeđenje kvalitete življenja, zaštitu i očuvanje zdravlja i životne sredine,, palo mi je odmah na pamet kako bi i naše selo moglo na neki način doći barem do dijela novaca od predviđenih 20.000,00 KM, odnosno 55.000,00 KM za razne projekte udruga. Svoje razmišljanje sam odmah usmjerio na one projekte koji su doista nužni za poboljšanje uvjeta življenja u selu i u svezi sa selom. Te sam u dogovoru sa urednicima ove stranice, ponudio njima na raspolaganje ovu stranicu, da na osnovu nje dobiju ta sredstva. (Napomena: Stranica sela Zagoričani u potpunosti je neprofitabilna, sve troškove oko održavanja snose urednici ove stranice)

Razmišljao sam tako o svemu što bi se od navedenog iznosa moglo realizirati i za čime selo ima prijeke potrebe. Pa i o tome kako i na koji način pokušati doći do tih sredstava. 

U selu je osnovana udruga „VRBOVNIK“ s osnovnim ciljem nadziranje izgradnje vodovoda sela, te izvorišta istoimenog potoka. Pomislio sam kako bi bilo zgodno upravo preko udruge, jer tako u pozivu i stoji, podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na navedena sredstva pa sam istu ideju prenio predsjedniku Udruge. 

Nisam vjerovao kako ću naići na toliko nerazumijevanja i nezainteresiranosti od strane istog. Kada sam mu spomenuo ove projekte, za koje bi se moglo zahtijevati sredstva iz proračuna (dovršetak vodovoda, uređenje pojilišta za stoku, uređenje Vrbovnika objekta i okoliša, groblja, cesta i javne rasvjete i sl.) isti je doslovce održao svoj monolog, tako da sam na kraju shvatio, kako je bilo bolje da mu nisam ništa ni spomenuo. Očito je po njemu, kako selo ima sve što jedno selo u dvadesetprvome stoljeću treba, pa nije niti pomislio o tome kako bi trebalo ići sa zahtjevom za dodjelu tih sredstava. 

Predlažem mu neka krene malo vidjeti što druga sela u bližoj i daljoj okolici imaju, a što naše selo nema, pa neka onda donese zaključak kako u selu ne treba raditi na poboljšanju uvjeta življenja, jer po njemu selo ima sve. I vodu, i kvalitetnu struju, i dobre seoske ceste, i javnu rasvjetu, i igrališta za djecu i mladež, i obnovljenu školu i zanimljivo ima i kosilicu za pokositi groblje i okoliš oko crkve. 

Općini će biti drago ako zainteresiranih bude malo ili ih ne bude. Tada će se jednostavno zaključiti kako je živjeti u općini dobro, posebice kako je kvaliteta življenja u selima dobra i u tom smislu ništa ne treba mijenjati. Nagodinu će sigurno imati razloga navedenu stavku u proračunu ili prepoloviti ili potpuno ugasiti. Jer, ako udruge, kao što je ova „naša“, a ja mislim da s ovakvim predsjednikom nije naša, misle kako je život na selu dobro organiziran onda je normalno da za poboljšanje istoga nema potrebe osiguravati nikakva sredstva.

Međutim, ako je predsjednik „naše“ udruge toliko zadovoljan životom na selu, siguran sam da  udruge iz drugih sela o životu u svojim selima nemaju takvo mišljenje, te će zasigurno naći načina i na vrijeme se odazvati na navedeni poziv. Jer, ako se nešto nudi i zauzvrat se ništa osim dobre volje ne traži, zašto ne prihvatiti. U ovom slučaju je riječ upravo o tome da općina nudi novce, a mi ih ne trebamo uzeti. I to besplatno. Bespovratno.

Narod bi rekao: „Samo budala to ne bi uzela.“ To velim i ja.