Peta korizmena nedjelja

Ispis Autor s.Maja Ivković Subota, 09 Travanj 2011 07:56

Današnje evanđelje kao da se slaže s modernim filozofskim razmišljanjima da Boga nema. Umro je Lazar, Isusov prijatelj. Isus je bio u to vrijeme daleko – izvan Judeje. Stoga mu Marta, Lazarova sestra govori: ''Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.''
Isus_i_LazarMnogima se čini da je Bog odsutan u ljudskoj patnji i umiranju. Lazar je umro, a na tu vijest Isus ne reagira odmah. Ne dolazi onda kada to njegove sestre žele. Ne zato što ih ne ljubi. Naprotiv. On samo odgađa odlazak k njima do trenutka kada im je najpotrebniji. Ovdje slutimo kako ljubav ne znači činiti ono što drugi želi. U židovskoj kulturi smatralo se da prava smrt nastupa nakon četiri dana, a Isus dolazi upravo tog četvrtog dana. On koji za sebe kaže da je Život sada stoji pred smrću. Dopušta smrti njezinu moć. A onda pokazuje svoju premoć nad njom. Iako je Isus darovao Lazaru novi život, ne smijemo to uvijek očekivati od njega jer Isusovo poslanje nije osloboditi nas umiranja ili učiniti život na zemlji vječnim, nego nas iz ovoga života i smrti uvesti u novi život.

Kada je Isus došao u Betaniju i vidio ožalošćene Lazareve sestre, zaplakao je nad mrtvim prijateljem. Kakav je to Bog koji plače? Zar naš Bog nije svemoćan i velik, jak i neizmjeran? Da, takav je. Ali je dobrota i milosrđe. Njegova potresenost nije samo žalost zbog Lazarove smrti i žalosti njegovih sestara. On je potresen ljudskom nemoći pred smrću. Bez Isusa, mi ne možemo ništa učiniti kada nam netko umre. U takvim situacijama, preostaje nam samo tuga i žalost. S Isusom pak, smrt nije kraj. On odlazi k grobu i traži da se s pećine u kojoj je Lazar pokopan odvali kamen. Marta želi to spriječiti jer je već četvrti dan od smrti i već se širi neugodan miris. Malo prije toga ta ista Marta je izrekla svoju vjeru u Krista, ali sada se ponaša kao da smrt ima zadnju riječ. Kao da je već zaboravila velike Isusove riječi: ''Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.'' U trenucima tjeskobe i patnje često nam se zadah smrti čini važnijim i jačim od Isusove prisutnosti.

Isus_i_Lazar02Isus je uskrisio Lazara od mrtvih. Naredio mu je da iziđe iz groba. On izlazi, ali su mu ruke i noge bile povezane povojima. Isus je oživio Lazara, ali ga nije odriješio spona. Zašto? Da mu pokaže da su mu uz Isusa potrebni i drugi ljudi. Ma koliko mi živjeli samostalno i neovisno o drugima, drugi su nam potrebni. Potreban nam je drugi koji će se zauzimati za nas i svoje molbe za nas donositi pred Isusa. Potreban nam je drugi koji će dovesti Isusa do našeg groba i netko tko će odvaliti kamen s njega. Potreban nam je netko tko će nas odriješiti zavoja kojim smo sputani. Stoga, ne prezirimo ljude oko nas kao ni brigu naših bližnjih. Nikad ne znamo kakav će kamen biti navaljen na grob naših slabosti i kakvim povezima će biti onesposobljeni naši udovi.

Lazarovim uskrsnućem Isus pobjeđuje smrt, a svojim uskrsnućem pobjeđuje grijeh. Nakon što su farizeji čuli da je Isus uskrisio Lazara od mrtvih, odlučili su ga ubiti. Kada je Isus uskrsnuo od mrtvih, odlučiše ubijati kršćane koji naviještaju Krista raspetog i uskrsnulog. Zašto? Za one koji ne poznaju drugu radost osim posjedovanja dobara, utemeljenih na čašćenju tijela, ovaj svijet je jedina stvarnost. Onoga koji nam tvrdi drukčije, koji navješćuje život vječni, svijet ne priznaje jer u tom slučaju mora mijenjati svoje postojanje utemeljeno na moći, razvratu i novcu. Poput farizeja i naše vrijeme odlučuje: ''Bolje je da umre jedan nego cijeli narod.''




s.Maja Ivković