Što znači č?

Ispis Autor Milan Mihaljević Srijeda, 10 Prosinac 2008 23:05

upitnik_02 čovik nikad ne zna šta ga čeka iza prvog okrićala i di će nagazit na minu. Bude to obično tamo di najmanje očekuješ. Tako se i ovde dogodilo s ričju čolan. Lako joj je bilo odredit značenje, jer je i Drago i ja znamo otkad smo bili dica. Problem je, međutim, počeo kad je tribalo odredit etimologiju te riči i odakle je došla. Malobrojni ričnici u kojima se pojavljuje kažu samo da je turcizam, ali nijedan ne navodi kako je glasio turski oblik. Sumnjivo je bilo da te riči nema u Škaljićevu ričniku turcizama. Nisam je uspio nać niti priko englesko-turski i njemačko-turski ričnika na internetu. Na kraju sam se za pomoć obratio mladoj kolegici Marti Andrić s Katedre za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona također nije mogla nać tu rič u svojim turskim ričnicima, a ima i od 17. st. do najnoviji. Ipak, nakon kraćeg istraživanja utvrdila je da je rič o tzv. balkanskom turcizmu koji dolazi iz rumunjskoga jezika. Na toj pomoći moramo joj i vako javno najsrdačnije zafalit, a od vas čitatelja i nadalje očekujemo da komentirate napisano i da dopunite ričima koje smo zaboravili ili ispravite ono što nismo dobro opisali.




čabar veća drvena posuda za pranje s dvije uške, škaf. Rič je slavenska. Praslavenski je oblik glasio *čĭbĭrŭ

čador šator (u nas se slušalo uglavnom u narodnim pismama). Od turskoga çadir, a u turski je došlo iz perzijskoga čadder.

čađa gara, prašina koja se stvara u pećima i dimnjacima izgaranjem drva ili uglja. Rič je slavenska. Praslavenski je oblik bio *čādjā

čaer / čair livoda koja se kosi, sinokoša, pašnjak. Od turskoga çayir

čakarast onaj kojemu su oči različite boje, razrok, škiljav (u nas napadno šaren, jarki boja i značilo je nešto ružno). Od turskoga çakir 'plavo-zelenkast'. 

čakija džepni priklopni nož. Od turskoga çaki.   

čakmak komad čelika kojim se  udaranjem o kremen izbijaju iskre; ognjilo, kresivo. Od turskoga çakmak.

čakorit razgovarat, pričat svi u isto vrime, žamorit, kokodakat, blebetat. Istoga je porikla ko i dalmatinski glagol ćakulat, a to znači da je postalo od talijanskoga onomatopejskog glagola chiacchierare (dalmatinski je oblik ćakula od furlanskoga dijalektalnog oblika ciacula ili od mletačko-tršćanskoga ciacole). 

čakšire hlače od domaće valjane vune s jako povećanim turom, uske od kolina do gležanja (priko nji se nose čorape). Od turskoga çakšir

čalabrcnut pojist nešto malo na brzinu, prizalogajit, prigrist. Složenica od turskoga çala 'udri, sviraj' (koje se dodaje ko prefiks da bi se označila brza radnja) i glagola brcnut 'uzet malo prstima, uzet mali zalogaj' koji je onomatopejskoga postanja.

čale naočale, pomagalo za poboljšanje vida koje se sastoji od dva stakla u okviru s drškama koje se zataknu iza ušiju. Izvedenica od imenice oči. Kalk (privedenica) prema talijanskome occhiali. Početno je o u našem govoru otpalo.

čalma dio muslimanske narodne nošnje, povez oko fesa. Od turskoga çalma

čamit bit potišćen, tiskoban, samovat, tugovat, venut. Glagol izveden od slavenske imenice čama čiji je praslavenski oblik bio *čĭmā

čamovina jelovina, općenito građa od crnogoričnog drveta. Od turskoga çam 'bor'. 

čampara pandža, dugi, neodrizani nokat. imat velike čampare 'imat duge nokte'. Od turskoga çarpar u kojemu je došlo do disimilacije (razjednačivanja) r ... r > m ... r

čamušat gulit listove s kukuruza ili luka, komušat. Postanje ovog oblika nije do kraja razjašnjeno. More bit da je rič o kontaminaciji glagola komušat, koji je izveden iz slavenskoga korena kom- i osnove čem- (smjenjivanje e i a svojstveno je mnogim ričima u našem zagoričkom govoru, pa čak postoji i varijacija od kuće do kuće) koju Daničić u Akademijinu ričniku povezuje s latinskim gemere, ali mislim da je Skok u pravu kad kaže da se ta osnova ne more povezat s tim laltinskim glagolom. Prefigirani oblik ovog glagola raščemušat zabilježen je u Poljicima i u Lici. U Poljicima se za onoga ko je raščupan i nepočešljan može reć da mu je kosa raščemušana, a u Lici raščemušati znači 'rastavit one koji se svađaju ili tuku'.

čančalit / čančolit iskat, molit, tražit nešto više puta uzastopno. Najvirovatnije onomatopejskoga postanja. Virovatno je istoga postanja ko i čakavsko (ili bolje reć cakavsko) cancati 'brbljat, blebetat', a to znači da je postalo od talijanskoga onomatopejskog oblika cianciare

čantra kožna torba ili kesa. Od turskoga çanta. Ne sićam se da se kod nas, već dok sam ja bio mali, rabila ta rič, ali od nje je najvirovatnije nadimak čantra i čantrini

čanjek drvena posuda, zdila. Od turskoga çanak 'zemljana posuda'. 

čapat 1. zgrabit, ščepat, 2. otimat se oko nečega, grabit se s kim. Slavenska rič koja je u kasnom praslavenskom glasila *čapati. 

čaporak prst i nokat pandže. Od istoga korena ko i čapat.                  

čaprljat / čeprljat grebat. Od istoga korena ko i čaporak i čapat. Od imenice čaprlj koja se u nekim govorima pojavljuje umisto čaporak lako se izvodi glagol čaprljat. 

čara pomoć, potpora, lik, sridstvo, spas, izlaz iz neugodne situacije (kod nas se koristilo u izrazu „Bit će čara“ nešto učinit ...). Iz turskoga çare, a tamo je priuzeto iz perzijskoga čāre (značenje je isto ko u nas).

čarat mađijiat, izvodit magične radnje ili govorit magične riči, gatat. Slavenska rič izvedena od praslavenskoga korena *čārŭ

čardak 1. kuća (drvena) s izbočenim gornjim spratom, 2. soba na najgornjem spratu s lipim vidikom, 3. kula, pogranična stražarnica, promatračnica, 4. spremište na stupovima (kuruzana). Od turskoga çardak, a u turski je došlo iz perzijskoga čârtâq. U perzijskom je to složenica od čehar 'četiri' i taq 'stup'.  

čarka manji sukob ili okršaj (oružjem ili ričima), obično ko izazivanje i počinjanje veće i ozbiljnije borbe. Od turskoga çarka, a u turski je priuzeto iz perzijskoga čarha 'vojna prethodnica'. 

čaršaf plahta. Od turskoga çarsaf, što je pak postalo od perzijskoga čāderšeb 'noćni pokrivač'. 

čaršija grad, dio mista (četvrt) u kojem se odvija glavni trgovački i društveni život; kod nas uvik u smislu grad Livno. Od turskoga çarši, a to je od perzijskoga čārsū 'četverostran'. 

čatrlja potleušica, kućerak, koliba. Nastalo virovatano prioblikom od čatmara 'kuća sa zidovima od pletera (čatme)', a to znači da je izvedeno od turskoga çatma 'privremeni drveni zid, ono što je sastavljeno'. U turskom je to particip glagola çatmak 'spojit, sastavi, sašit'. 

čatrnja iskopana i izbetonirana jama za skupljanje kišnice, zdenac, bunar, nakapnica. Posuđenica iz mađarskoga csatorna 'žlib, kanal'. 

čavalduz velika igla za oputu, za (pro)šivanje opanaka, vrića, slamarica i sl. Iz turskoga çuvaldiz, a to je priuzeto iz perzijskoga ğuwāldūz. U perzijskom je to složenica od ğuwāl 'vrića' i prezentske osnove dūz od glagola dūhten 'šiti'. 

čavo1 brokva, ekser (u nas samo ona za potkivanje konja). Od talijanskoga chiavello

čavo2 svat koji se brine za red i dobro raspoloženje među svatovima, u nas je vodio brigu i o kokošima i znao često napit pivca. Naš je oblik skraćenica književnoga čauš, a to je od turskoga çavuš

čekić bat, malj, mlat. Od turskoga çekiç

čekinja 1. oštra dlaka neki životinja (npr. svinje), 2. brada kad izraste. Slavenska rič postala od starijega četina 'gruba dlaka' kako je oblik glasio i u praslavensko vrime.  Prvotni se lik čuva u četinjače i četka. 

čekrk vitlo, kolo, kolutar. Od turskoga çikrik.

čelenka odlikovanje od zlata ili srebra koje se nosi ko nakit na kalpaku ili kojem drugom pokrivalu za glavu. Od turskoga çelenk. Drukčijega je postanja isti oblik u značenju čeona kost s rogovim jelena koja je pritvorena u lovački trofej (mislim da se kod nas to nije ni rabilo). To je postalo od slavenske riči čelo koja je tako glasila i u praslavenskom. 

čeljade 1. čovik, osoba, ljudsko biće, 2. ukućanin. To je slavenska rič. U praslavenskom se rabila u množini *čeljadĭ, a naziv za oca obitelji (lat. pater familias) bio je *otĭcĭ čeljadinŭ

čemer jad, tuga, bida. Rič je slavenska. Praslavenski je oblik bio *čemerŭ

čepat / čepit  gnječit nogama, gazit komu po nogama. Pričepit / učepit nagazit koga, pritisnut koga uza što. Rič je izvedenica od slavenskoga korena *čep- .

čepina čep, zatvarač. To je augmentativ (uvećanica) književnoga čep što je slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *čepǔ

čepušat čupat, čerupat, počepušat se potuć se (obično o dici). Ekspresivna rič postala najvirovatnije od istoga korena ko i čepat / čepit. 

čeran prvotno 'svod nad ognjišćem', a onda se u nas proširilo i na 'tavan' općenito.To je sveslavenski izraz iz praslavenskog doba (*čerìnǔ) iz područja kulture ognjišća. U starocrkvenoslavenskom jeziku čerìnъ je bio pleter od pruća. 

čerečit komadat, sić na na čereke, raščetverit. Izvedenica od čerek

čerek četvrtina čega, obično zaklane životinje. Od turskoga çeyrek 'komad (čega što je raskomadano)'. 

čergar Ciganin koji živi pod čergom. čerga je improvizirani ciganski šator, a rič za nju posuđenica je iz turskoga çerge

čerma ječerma, aljina za ženske od pleća do nogu od ovčije vune i bez rukava, dio narodne nošnje. Postalo je gubljenjem početnoga je- od oblika ječerma koji je posuđenica iz turskoga yeçürme

česma izvor iz kojega voda teče kroz civ, vrilo. Od turskoga çešme, a u turski je došlo iz perzijskoga česme 'izvor'. 

česnica pogača koja se nekad misila za Božić. Rič je izvedenica od slavenske riči čest 'dio' koja je danas zastarila i pojavljuje se uglavnom u izvedenicama, ko što su npr. pričest, čestit, čestitat i sl. Praslavenski je oblik te riči glasio *čêstĭ. 

češagija metalna četka za timarenje blaga, posebno konja. Od turskoga kašāği 'češat'. 

čibuk civ lule, kamiš ili cila lula na duljoj šupljoj civi. Od turskoga çubuk

čičak biljka iz porodice glavočika s velikim listovim i cvitnim glavicama koje su obavijene bodljama ili samo glavica savr te biljke. Iz turskoga çiçek. 

čifut 1. Židov, 2. škrtac, lihvar, zelenaš. Od turskoga çifit. 

čigra zvrk, onaj koji je spretan i okretan ko zvrk. Od mađarskoga csiga

čik izazov da se što napravi, ajde!, usudi se ako smiš. Iz turskoga çik koje dolazi od çikmak 'izić'. 

čilaš pirgav (šaren) konj, žeran. Od turskoga çilat koje ima isto značenje. 

čirak svićnjak, stalak za sviću. Iz turskoga çirak, a tamo je posuđeno iz perzijskoga čirāg 'svića, fitilj'.

čitluk spaijsko imanje za vrime Turaka, seoski posid. Od turskoga çiftlik. Otuda i naziv mista u Ercegovini. 

čivija klin koji drži kolo na osovini, klin koji more poslužit ko višalica. Iz turskoga çivi 'brokva'. Od istoga je korena i čiviluk 'klinčanica, višalica' (turski çivilik). 

članjak članak, zglob. To je umanjenica od slavenske riči član čiji je praslavenski oblik glasio *čelnŭ

čoban pastir, čuvar ovaca i druge stoge. Od turskoga çoban, a to je iz perzijskoga šubān

čoja debelo sukno od valjane vune. Od turskoga çuha koje je pak posuđeno iz perzijskoga čūha

čokanj / čokalj staklena trbušasta posuda za rakiju s proširenim grlićem (oko 1 dl). Od turskoga çokal

čolan civanica (goljenična kost - obično teleća ili ovčija), velika kost. Rič je o balkanskome turcizmu (çolan) koji je priuzet iz rumunjskoga jezika di ima oblik ciolan, a znači 'kost'. 

čorap bičva, čarapa. Od turskoga çorap. Ta je rič došla u turski iz perzijskoga gūrāb, priko arapskoga gäwräb

čorba gusto jušno jilo, u nas obično s kumpirom te s malo ili nimalo mesa. Od turskoga çorba, a u turski došlo iz perzijskoga šūrbā

čore čorapi prošarani rupicama od čolana nagori. Najvirovatnije hipokoristik od čorapi

čota skvrčeno stopalo, ševast čovik. Od talijanskoga ciotto 'šepavac'. Odatle je virovatno nadimak čota i čotini

čovik  osim ko naziv za vrstu homo sapiens, u nas se rabi i u značenju 'muž, suprug'. To je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *čĭlovìkŭ

čudo mnogo, puno. Istoga je postanja ko i imenica čudo, stara slavenska rič koja je jednako glasila i u kasnom praslavenskom. Ista se rič s tim značenjem (ko prilog) pojavljuje još u nekim rvackim govorima, npr. kod gradišćanskih Rvata se obično za puno kaže čuda

čulast /čulav koji ima male uši ili kojemu su uši odsičene. U nas se obično upotrebljava za ovce kojima je često ime čula. Od istoga su korena i prezimena čulina, čulo, čulig, čulić i sl. Daničić je izvodio tu rič od turskoga kulak 'uvo'. Skok se ne slaže s tom etimologijom i kaže da je koren čul- balkanizam koji se javlja i u rumunskom ciul, bugarskom čul.  Od toga su korena i glagoli ćuliti 'dizat uši' i 'čekat', ko i slovensko čuliti.

čupalje 1.silo na kojem se čupala vuna 2. žene koje čupaju vunu. Izvedenica od glagola čupat koji je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *čĭlpati.

čutura ploska za rakiju. Od turskoga çotra 'mala drvena posuda za vodu'. 

čuvavat čut kako se priča o čemu. To je izvedeni iterativni oblik glagola čuti, slavenske riči koja je isti oblik imala i u kasnom praslavenskom. 

čvačak dio kosišća koji se drži u rukama. Nijedan ričnik nema etimologije ove riči. Moje je mišljenje da je ona od istoga korena ko i glagol čvakat/čvaknut 'kljucat' koji je izvedenica od korena čvak koji Skok opisuje ko onomatopeju, tj. glas koji daje batina. Stoga mislim da je zbog svog izgleda i sličnosti s batinom taj dio kosišća nazvan 'batin(ic)a'. 

čvilja(k) prištić, bubuljica. Etimologija ove riči nije jasna. Skok pritpostavlja da bi moglo bit dobiveno primetanjem (metatezom) od *čivlja. Ako je tako, onda se ta rič sastoji od korena *čiv- i sufiksa –ja, a koren *čiv- bi mogo bit produljenje praslavenskog korena *čĭv- koji se pojavljuje i u riči čvor. (Vidi doli pod čvrljak). 

čvoka čvrga, udarac srednjim prsto odapetim s palca. Rič ekspresivnoga (onomatopejskog) postanja od zvuka koji nastaje pri takvu udarcu (čvok). 

čvrljak čvor, kvrga (oboje na drvetu), frž. U nas se za kvrgavo (čvoravo) drvo znalo reć da je čvrljavo. To je ekspresivna rič povezana sa riči čvor koja je u praslavenskom imala oblik *čĭvorŭ

Drago (čečurin) i Milan (Stipanjićkin) Mihaljević