Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Smrtonosni katran

Smrtonosni katran

IspisE-mail Autor Milan Krišto Utorak, 22 Srpanj 2008 21:07

 

ovce_na_pojilu


Jednoga ljetnoga dana, diglo se čitavo selo na noge. Netko je pronio selom glas da se veliki broj ovaca udušio u katranu. Okupili se seljani pa put Kruga, točnije na Dupce, vidjeti što je bilo i čije su ovce stradale. Kad su došli gore imali su doista što i vidjeti. 

Na Dupcima, prije samoga zavoja u kanalu pored ceste što je nekada vodila od Livna do Šujice, pet šest ovaca se lomilo pokušavajući se iščupati iz rastopljenog katrana što ga je vrelo ljetno sunce nemilice grijalo i topilo. Svaki pokušaj ovaca da se oslobode iz čudne tečnosti bio je uzaludan i što su pokreti bili češći, propadanje nogu i stezanje katrana je bivalo sve jače. Nekoliko ovaca su čobani uspjeli osloboditi i izvući prije nego su seljani došli. One su ležale u travi pored puta i uzaludno se pokušavale pridići i priključiti svojim stadima što su se nalazila u blizini. One ovce što su se nalazile u katranu od silne želje da se oslobode, već su izgubile snagu i nemoćno samo ležale prepuštene sudbini. Neke su gotovo potonule u gustu i crnu rastopljenu masu ne dajući nikakve znakove života.


Seljani su pristizali i počeli oslobađati zarobljene ovce. Nekoliko su  ih uspjeli osloboditi smrtonosnog zagrljaja čudne crne tečnosti. Kako se noć primicala, tako se katran počeo hladiti a pokušaji oslobađanja zarobljenih ovaca postali su gotovo nemogući. Ljudi su izgubili svaku bitku toga dana pa su se predali ostavivši zarobljene ovce na milost i nemilost ljetnoj noći.

Ujutro, kad se sunce dobrano podiglo, ponovni pokušaj ljudi je donekle urodio plodom. Ovce koje su preživjele noć, oslobodili su a one što su još dan prije i tijekom noći izgubile bitku s katranom nisu ni pokušavali spašavati jer nije imalo smisla.

Tako je kanal s katranom postao opasnost što je vrebala na ovce svakoga ljeta nekoliko narednih godina. A ovce su na katran išle jer je za sunčana dana katran iz daljine stvarao sliku kao da se u kanalu nalazi voda. čim su mu se približile i papcima zagazile na otopljenu površinu, misleći da je voda, čudna smjesa ih je vukla u svoju unutrašnjost.

Među ovcama što su se našle u katranu, bila  je i naša jedna ovca. Roga joj je bilo ime. Ona je u katranu bila skoro cijelim svojim tijelom. Silnom mukom i upornošću ljudi su je uspjeli osloboditi nekako iz katrana i donijeti je kući. Bila je sva crna tako da se vuna uopće na njoj nije vidjela. Nije se mogla kretati. Da zlo bude veće, ovce su prije toga bile ošišane pa bi svaki pokušaj skidanja katrana skoro bilo deranje kože jadnoj životinji što mama nije ni pokušavala učiniti.

Danima je mama jadnu ovcu po nekoliko sati mazala svinjskom masti oslobađajući je malo po malo od naslaga katrana. Na taj način ju je, zahvaljujući svojoj upornosti,  uspjela potpuno očistiti. Rogu je mama još neko vrijeme držala kod kuće kako bi se dobro oporavila od svega što je proživjela. Jer ovca jedno vrijeme nije mogla normalno hodati, ležati, jesti. Nakon toga ju je ponovno pustila među ostale ovce.

Dugo je još godina poslije toga Roga živjela i na svijet svoja potomstva donijela.

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 405 posjetitelja online

Novi komentari