Koji je za nas bičevan bio
Autor s.Maja Ivković
Petak, 04 Studeni 2011 07:26
Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
Mk 15,15
U sva tri sinoptička evanđelja spominje se bičevanje, ali u nešto drukčijem kontekstu. Evanđelisti Marko i Matej spominju bičevanje u kontekstu izricanja smrtne presude, gdje bičevanje ima funkciju da smrtnu kaznu učini još bolnijom i okrutnijom. U Evanđelju po Luki bičevanje se spominje kao dio Pilatova prijedloga o oslobađanju Isusa, gdje bičevanje ima funkciju zasebne (samostalne) kazne, nakon koje bi trebalo uslijediti oslobađanje Isusa. U Evanđelju po Ivanu bičevanje je primijenjeno za vrijeme samog suđenja Isusu, odnosno za vrijeme Pilatova pregovaranja sa svjetinom. Vjerojatno je Pilatova nakana bila i prema Lukinom i prema Ivanovom evanđelju da bičevanje bude kazna, nakon koje bi Isus trebao biti pušten na slobodu. Postavlja se pitanje zašto kod evanđelista izostaje detaljniji opis bičevanja, dok je donesen opis vojničkog izrugivanja. Evanđelisti prelaze šutke preko okrutnih detalja bičevanja zato što nisu zainteresirani za predočavanja okrutnosti, nego za poruku događaja muke. Za njih je važnija scena izrugivanja od scene bičevanja jer scena izrugivanja otkriva istinsku narav Isusova mesijanstva.
Tijekom suđenja Isusu Pilat je imao moć izreći oslobađajuću ili optužujuću presudu tako da možemo reći da je on imao vlast nad Isusovim životom i smrću. Na koncu je donesena presuda da Isus treba biti razapet. Svoju dužnost suca da udovolji pravdi Pilat je podredio želji da udovolji zahtjevu svjetine. Pilat je također smrtnoj kazni razapinjanja dodao još i bičevanje. Bičevi su bili u pravilu napravljeni od kože, a ponekad su dodatno bili otežani dijelovima metala ili kostiju. Bičevanje je po sebi bilo tako okrutno da je moglo prouzročiti smrt. Jedan od razloga da je Isus kasnije tako brzo umro na križu nalazi se u činjenici da je prethodno bio podvrgnut bičevanju, koje ga je iscrpilo. Bičevanje se inače primjenjivalo u četiri situacije: za vrijeme istrage s ciljem iznuđivanja priznanja; kao smrtna kazna koja je izvršavana bičevanjem; kao kazna, nakon koje je usljeđivalo oslobađanje te kao kazna prije samog pogubljenja. Tako su u pravilu bili kažnjavani robovi, tj. bili su bičevani prije razapinjanja. U Evanđelju po Marku bičevanje Isusa je primijenjeno u ovoj posljednjoj, četvrtoj funkciji. Pilat, dakle presuđuje, da Isus treba biti kažnjen na najokrutniji način.
Poticaj za moljenje drugog žalosnog otajstva:
Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
Mk 15,15
Isusa danas biva bičevan našom psovkom, proklinjanjem, sebeljubljem, ispraznim životima, javnim grijesima, nijekanjem nedjelje, svađom, ubijanjem svakog kršćanskog dostojanstva. U ovom otajstvu nećemo razmišljati kako je Isus bio izdan i bičevan od židovske svjetine, nego kako mi danas možemo izbjeći takav način ophođenja prema njemu. Kako je lako u današnje vrijeme zavezati Isusa i bičevati ga. Ali mi smo pozvani zaštiti ga, cijeniti svaku kap krvi što se za nas prolila, moliti za one koji psuju njegovo ime, koji bičuju njegove vjernike u kojima je on prisutan. Molimo zato u ovom otajstvu za hrabrost da se ne priklanjamo svjetini i njihovim poganskim zahtjevima koji traže da bičuje i razapne istina i pravda.
Prema knjizi Ante Popovića ''Isusova muka i smrt prema Markovom evanđelju'' tekst priredila s. Maja Ivković.
Prethodno >>>>>
Nastavak >>>>>
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com