Podjednako dobar u bacanju kugle i diska
Za sada se Filip nije specijalizirao za jednu disciplinu, što je u jednu ruku i dobro, budući da na mnoštvu atletskih natjecanja sportaši po pravilima moraju nastupiti u barem dvije discipline.
- Teško da mogu reći koja mi je disciplina draža kad sam u podjednako dobar i u bacanju kugle i diska, ali svi me vide kao budućeg diskaša. U ovoj sam disciplini prije godinu dana prebacio magičnu granicu od 60 metara i tako se s tek 19 godina pridružio najboljima na svijetu. Tim bacanjima je zauzeo treće mjesto na europskim tablicama do 23 godine u 2014.godini, govori nam Mihaljević.
Odmah u prvom velikom natjecanju na kojem je nastupio u svojoj kratkoj atletskoj karijeri, zabilježio je veliki uspjeh.
- Moj najveći uspjeh je srebrna medalja s Europskog juniorskog prvenstva koje se održalo 2013.godine u talijanskom Rietiju, gdje sam s 20,23 metara zauzeo drugu poziciju u konkurenciji najboljih europskih bacača, govori Filip.
Olimpijske igre u Riju misija i želja
Kako smo već naglasili, Filip se odlučio nakon srednje škole potegnuti u daleke Sjedinjene Američke Države budući da je htio na visokom nivou nastaviti sa sportom, a zbog toga ne zanemariti školovanje. Sam nam govori kako je pri njegovom Sveučilištu sve podređeno sportu, ali prioritet obrazovanja opet ne dolazi u pitanje.
Svaki dan osim nedjelje Filip je u trenažnom procesu, a već je počela i priprema za najveći sportski događaj.
- Naš proces priprema za Olimpijske igre 2016. već je počeo i ako Bog da zdravlja ne bi trebalo biti problema da se kvalificiram na najveći sportski događaj na svijetu, iznosi očekivanja 20-godišnji hrvatski atletičar.
Najveći konkurent u reprezentaciji mu kolega i trener
Poslije školovanja, Filip se namjerava profesionalno baviti atletikom, a unatoč odlasku na drugi kontinent u bliskim je kontaktima s Hrvatskim atletskim savezom.
- Moj najveći konkurent u reprezentaciji je Martin Marić, hrvatski olimpijac u bacanju diska. Zanimljivo je da mi je baš on trener ovdje na Sveučilištu Virgina. Naravno da njega ne doživljavam kao konkurenciju nego kao prijatelja, ali svakako će biti zanimljivo bacati s njim jer me pobijedio na našem prvom natjecateljskom dvoboju, objašnjava Filip.
U školi je ovaj perspektivni atletičar uvijek prolazio s vrlo dobrim uspjehom, a otkrio je i svoj omiljeni predmet.
- U srednjoj mi je bila najdraža kemija, a nijedan predmet nisam baš mrzio, rekao je Mihaljević.Sluša domaću muziku, a knjige i filmovi nisu baš na njegovom repertoaruKao i obično u rubrici Top sportaš, propitali smo Filipa o njegovim drugim interesima i osobnim preferencijama.
Sportski uzor?
Sandra Perković, Primos Kozmus, olimpijski i svjetski prvak u bacanju kladiva, i trener i kolega Martin Marić.
Omiljeni film i knjiga?
Možda je malo neuobičajeno za nekog mladog, ali ja ne gledam filmove, a za knjigu, znam da će mi se mama ljutit, ali nisam baš ni ljubitelj knjiga.
Osobine koje cijeniš kod sportaša?
Upornost i predanost.
Glazbeni žanr?
Od muzike slušam većinom domaću.
Najdraži sportski klub?
ASK Split.
Neostvarena želja?
Sada dolazi vrijeme za ostvarenje dječačkih želja.
Ovo je bio intervju Filipa Mihaljevića koji je dao za portal srednja.hr autor: Ivan Božić
Ostvarenje Filipovog sna
&
Tallinn (12.07.2015.) - Zadnjeg dana natjecanja na Europskom prvenstvu do 23 godine pri samom kraju natjecanja dočekali smo prvu i jedinu medalju na ovom natjecanju i to onu najsjajniju. U finalu bacanja kugle u zadnjoj seriji Filip Mihaljević bacio je 19,35 m i osvojio zlatnu medalju. No tijekom finala nije sve izgledalo tako dobro jer je Filip nakon pete serije bio tek na 6. mjestu s tek dva ispravna hica 18,60 m u 2. seriji i 18,85 m u četvrtoj. Drugo mjesto osvojio je Luksemburžanin Bob Bertemes sa 19,29 m, a treće Poljak Andrzej Regin sa 19,05 m.Slično je bilo u jutarnjim kvalifikacijama kada je Filip tek u trećoj seriji bacio 19,16 m te jedini prebacio kvalifikacijsku normu i kao prvi se plasirao u finale. Osim njega u kvalifikacijama je nastupio i Demir Kolarević koji je s hicem od 17,36 m osvojio ukupno 18. mjesto.
... Svaka čast Filipe. Nije mala stvar biti Europski prvak. Svi smo ponosni jer si naš. No ne triba zaboravit da su to očevi (a možda i materini - ne znam) geni. Otac Mirko Čičin bio je jedan od najbolji svatovskih trkača i trčao je sve do Domovinskog rata. Osim što je bio među najboljim trkačima u livanjskom kraju Mirko je najbolje bacao kamena s ramena i ostao nepobjeđen sve dok ga s "trona" nije skinuo sin Filip, novi Europski prvak |
< « | » > |
---|