zagoricani.com

Ove 2017. godine navršilo se 50 godina odkako je prva obitelj iz Zagoričana odselila u Višnjevac kod Osijeka. Mogli bi reći: I tako se dogodilo ono, što za mnoge predstavlja samo povijesnu zabilješku.
Za nas Zogoričance iz Višnjevca i nakon tolikih godina ta zabilješka predstavlja životnu činjenicu kojom se mnogi od nas ponose i hvala Bogu i u današnjoj zajednici po njoj smo prepoznatljivi.




U mjesecu svibnju 1967. godine Ivo Ivković Mirkin spakirao je kofere i s obitelji iz rodnih Zagoričana odselio u Višnjevac, te tako postao preteča svim našim otčevima koji su nedugo poslije njega učinili isto. Zapravo, prvi doseljenik  iz Zagoričana u Višnjevac bio je Luka Mihaljević-Izgoriličin. Luka je kao dijete u Slavoniju stigao iz Kupresa s obitelji kod koje se zatekao u „najmu“ za vrijeme II. svjetskog rata, te se nakon nekog vremena vratio u Zagoričane da bi nedugo poslije ponovno otišao u Slavoniju, oženio se i nastanio u Petrijevcima (1954. godine) odakle se preselio u Višnjevac.
Nakon obitelji prvog doseljenika u siječnju 1970. u Višnjevac dolazi obitelj Roke Ivkovića Matinog. S obiteljima tih godina, još su doselili: Stipe Mihaljević Ilin 1970. godine; Branko Mihaljević Matin, 1971. godine; Anto Ivković Gvešić, 1973. godine; Mladen Ivković Jokanov, 1973. godine; Anto Ivković Jokanov, 1973. godine; Dragutin Krišto Zrnušin, 1977. godine; Ivan Mihaljević Antonić, 1982. godine (Ivić je 1965. godine odselio u Vukovar odakle dolazi u Višnjevac); Ilija Mihaljević Jandrukin, 1982. godine i Dane Krišto Zrnušin, 1983. godine.
Dragutin Krišto Krstanušin , Milan Krišto Zrnušin i Zdravko Mihaljević Sučkin došli su studirati u Osijek 1980.-tih godina, oženili se i nastanili u Višnjevac.
Posljednji doseljenik u ovih 50 godina je Bruno Ivković Jake Gvešića. Bruno je došao 2004. godine, oženio se i ima jedno dijete.
O ulozi i značaju Zagoričke zajednice u Višnjevcu u ovih 50 godina već sam na ovim stranicama pisao prije dvije godine u tekstu: „Mihaljević - najbrojnije prezime u Višnjevcu“. Od toga perioda nema većih promjena osim demografske slike nas doseljenika, gdje je vidljiv porast broja preminulih, posebno u ovoj za nas jubilarnoj godini.
Preminuli doseljenici u Višnjevac su slijedeći:

1. Luka Mihaljević Izgoriličin 1930.-2005.
2. Ivo Ivković Mirkin 1934.-2013.
3. Ilija-Ile Mihaljević 1898.-1981.
4. Stipe Mihaljević Ilin 1929.-2002.
5. Milka Mihaljević Periška 1933.-2016.
6. Branko Mihaljević Stipin 1958.-1998.
7. Ivan Mihaljević Stipin 1956.-2017.
8. Anto-Antić Ivković Gvešić 1939.-2005.
9. Iva Ivković Šujička 1942.-2017.
10. Zoran Ivković Antićev 1963.-1995.
11. Mladen-Mlađo Ivković Jokanov 1947.-1989.
12. Ivan-Ivić Mihaljević Antonić 1941.-2017.
13. Jadviga Mihaljević 1945.-2001.
14. Svjetlana Mihaljević Ivićeva 1967.-2017.
15. Ilija Mihaljević Jandrukin 1947.-2017.
16. Anđelka Krišto Drage Zrnušina 1974.-1994.
17. Dragutin Krišto Krstanušin 1955.-2013.
Svi su pokopani u Višnjevačkom groblju osim dida Ile koji je pokopan u Zagoričkom groblju.
U Višnjevačkom groblju je također pokopana i supruga Luke Izgoriličinog, Katica-Kata Mihaljević 1930.-1986., te supruga Ante Jokanova, Marija Ivković 1953.-1998.

Sve ih preporučam u molitvu, da im Spasitelj omogući život vječni, da ih povede u svoj rodni kraj, kad već nisu imali sreću živjeti u svom rodnom kraju.

Danas je u Višnjevcu od doseljenika najstarija Ivina supruga Nediljka Ivković – Cura, u osamdeset i prvoj je godini života. U nedavnom razgovoru koji smo vodili, bio je sa mnom i njen najmlađi sin Goran, prisječajući se doseljeničkih dana osmijeh joj je zario lice, određeni detalji koje nam je opisivala su joj suzama ocakljivali oči. Na kraju razgovora svu ljepotu i težinu doseljeničkog života ona nam je definirala kroz jednu želju, izrečenu prema svima nama, izrekla ju je licem preplavljenim suzama: „Dico moja, ne zaboravite jedni druge i učite svoju dicu tko su i odakle su“.

Sada imam 50 i kad sam imao 10 godina slušao sam slične riječi, dida Ile nam je govorio: „Dico moja školujte se, zato smo i došli u ovu Slavoniju iz naših Zagoričana i nikad ne zaboravite svoju rodnu grudu, a najviše od svega čuvajte svoju viru katoličku i ponos roda 'rvatskoga“.

'Oće li naša dica slušat slične riči? Za 50 godina.

Draško Mihaljević – Zuber

Misa zadušnica za Ivicu Ivkovića Perinog u novoj crkvi u Zagoričanima 1988. godine. Možda je ovo i prva misa u novoj crkvi?

Pere je u to vrijeme imao kuću i u Višnjevcu, nedugo poslije ju je prodao.

Ivo Ivković (na izvoru Dunava u Donaueschingen-u) kao i mnogi, zapravo svi, naši otčevi bio je Gastarbajter u Njemačkoj od 1960-tih godina. Ivine riječi do lani je često spominjala moja mater Periška. Naime, ćaća kada se doseljavao u Slavoniju, dvoumio se oko kupovine imanja u Višnjevcu i puno većeg i jeftinijeg u Samatovcima koje je njemu bilo prihvatljivije, protiv čega je bila mater, zašto on baš i nije mario, međutim Ivine riječi za eventualno preseljenje u Samatovce: „možeš onda selit´ i na Borovu glavu“, dovele su nas u Višnjevac.

Ivina obitelj u Višnjevcu kada se rodio Goran 1973. godine.

Luka Mihaljević Izgoriličin – Đabaluk sa suprugom Katom i Zekom Rokinom. Đabaluk nam je svima bio od pomoći, bio nam je u tim prvim danima po dolasku u Višnjevac, prozor u svijet. Ja se sjećam svog prvog odlaska u Bizovačke toplice, bilo je to u režiji našega Đabaluka.

Goran Ivković Curin prvi potomak Zagoričanaca kršten u višnjevačkoj crkvi 30.09.1973. godine. Ova kolica su tada bila mercedes, a kupio ih je njegov ujo Antić.

Cura, šarmer s cvijećem, kravatom i bos Sriće, Miran i susjeda Romana Škoro Miroslavova sestrična u dvorištu višnjevačke kuće 1969. godine. Ivo je od Čubrila kupio useljivu kuću za 7000 DM.

Cura, Sriće je nešto spustio glavu i Miran 1971. godine.

Ljuta ZENGA, Mile Pendrek, 1991. godine u sobi strica Mirana.

Mile Pendrek, kakav je i danas.

Mićo, tetka mu Cura, ćaća Antić i brat Zoran.