'AJDE MOJ SINKO

Autor Milan Krišto Utorak, 15 Srpanj 2008 12:22

Rumenilo što se razlijevalo nebom iznad Parapeta davalo je naslutiti kako će na toj strani i ovoga jutra izaći sunce.  Samo će proći barem još jedan sat prije nego obasja vrhove Kamešnice.  I pijetlovi su  svojim glasom naviještali rađanje još jednoga vrućeg ljetnoga dana.

Selo smješteno pod stranom spavalo je u tišini koju je remetio povremeni lavež pasa i glasno kukurijekanje ponosnih seoskih pijetlova. Jutarnja izmaglica lebdjela je iznad kuća kao bijeli veo što ga je nosio anđeo čuvar dok je noćas čuvao selo - ljude, kuće, štale i blago u torovima ispred njih.

Majka je ustala prije glasanja prvih pijetlova. Najprije je, onako umorna i snena, tiho, da ne probudi ostalu čeljad, otvorila kućna vrata, uzela kantu u koju se muzlo mlijeko i krenula prema podrumu s blagom. Dok su ostali ukućani mirno spavali ni ne pomišljajući na ustajanje, ona je sa podrumskih vrata skinula lisu što se preko ljeta na podrume stavljala da blagu ne bude vruće. čim je uzela lisu,  konj, što je mirno stajao vezan za jasle, veselo ju je tihim rzanjem pozdravio, kopitom nekoliko puta udario o pod, kao da joj želi reći „Dobro jutro.“  Ona je potom podigla krave koje su mirno u polutami podruma ležale privezane za jasle i nabreklih vimena čekale jutarnju mužnju. Dok su se krave istezale ona je otišla do ovčinjaka gdje su ovce u toru ispred njega provodile noć. čim su je ugledali kroz vrata ovčinjaka, janjci su počeli veselo blejati. Iz kočaka ih je pustila vesele i gladne. U vrlo kratkom vremenu ponovno je nastao mir. Ovce su mirno stajale i preživale a janjci su, klečeći na koljenima, glavicama udarali u vimena i sisali toplo mlijeko. Ovnovi se, na svu buku koja je nastala, nisu ni podigli. Zavilašenih rogova ležali su i kunjali.

Majka se vratila kravama. Lopatom je očistila slamu ispod njih i u polumraku podruma iza vrata napipala klupicu na kojoj je sjedila dok ih je muzla. Za to vrijeme misli su joj odlutale na stotine strana. Bilo je to jedino vrijeme tijekom dana koje je mogla odvojiti za razmišljanje, za planove. Ponekad tako zaokupljena raznim mislima, nije osjećala udarce kravljeg repa po ramenu i glavi. Jedino što bi je iz misli trglo, bilo je lagano mukanje druge krave koja je čekala svoj red za mužnju. S mukom je ustajala ispod krave i kod vrata ostavljala punu kantu toplog mlijeka. Potom je ponovno sjela na klupu i otpočinjala mužnju druge krave. A misli su opet navirale.

Kante toplog mlijeka nosila je u kuću. Tiho je ušla i dmah je procijedila mlijeko. Hladnom vodom je oplahnula kante i cjedilo. Poslije će, kad odbije blago, sve oprati da bude čisto kada blago dođe kući navečer, iz paše.

Ušla je u sidetiju sobu. Šporet je tiho čistila od luga stružući po ložištu i gradelama. Lugaru s lugom je izvukla i odnijela do đubreluka. Usput jer povirila na ovce i janjce. Skrenula je do praške pred kućom. Nalomila nekoliko grana za jutarnju vatru. Treba čobančetu ugrijat vareniku.

Kamešnicu je sunce tek počelo umivati kada je ušla u sobicu i tihim glasom prozborila: „'ajde moj sinko. Još samo danas. Sutra će neko drugi.“ To je govorila svako jutro kad je neko od djece budila čuvati blago.

Dok je vatra u šporetu veselo gorjela, grijalo se mlijeko. Majka je čobančetu spremala užinu. Od pokve je odrezala četvrt kruha koji je stavila u salvetu i brižno umotala. Mesni doručak što ga je jučer kupila u prodavaonici izvadila je iz kredenca i stavila uz kruh. Iz ostavice je donijela bocu mlaćanice i glavicu luka a s tavana komadić slanine. Zamotala je slaninu u papir i sve polako počela slagati u uprtnjaču. Na koncu je iz kredenca izvadila nožić i pažljivo ga spremila u torbu.

Za to vrijeme, mlijeko je na šporetu već zakuhalo. Ona je otišla do sobice i ponovno tihim glasom budila: „'ajde moj sinko. 'ajde rodila te majka. Još samo danas. Eno blago je već povri kuća. 'ajde. Varenika ti je ugrijana. Jidi. Ja ću pustit blago i bit gore povri kuća dok ti ne dođeš. Nemoj zaboravit užinu.“

S mukom se dijete budilo i ustajalo. Nije se ni umivalo jer mu nije imao tko politi. A majka je odvezala krave i polako kroz selo gonila. Usput je pozdravljala žene koje su kao i ona od ranoga jutra na nogama, gonile svoje krave na jutarnje okupljalište. Selo je odzvanjalo od mukanja krava i blejanja tek polučenih janjaca i ovaca. Sunce je već obasjavalo Rudine ispod Dobrog.

Sneno čobanče zadnje je dolazilo iz sela. Svi su mu bili krivi. Jedini tko se radovao jutru, bio je cuko što mu je svaki dan pomagao čuvati blago.