zagoricani.com

Poput mudraca koji pred Isusa donose ono najdragocjenije što su imali, i mi dolazimo pred njega često s onim najvrjednijim što posjedujemo. Kada dođemo na svetu misu, donosimo sa sobom svoje vrijeme, svoje misli, želje i naume za vrijeme koje je pred nama. Ali donosimo sa sobom i ono najvažnije, naše tijelo, srce, duh i dušu. Mudraci su donijeli, ali i položili preda Isusa svoje darove. Što mi želimo darovati Isusu od onoga što u sebi nosimo? Ako možemo na ispovijedi pred njega istresti sve svoje grijehe, zašto mu onda i ne dati ono dobro koje je u nama? 

Blagdan Bogojavljenja koji je za nama pokazuje nam gdje čovjek može naći Boga.  Mudraci su Isusa pronašli ne kod moćnog kralja nego u siromašnoj štalici. Oni, koji su bili veliki i učeni ljudi, traže kralja, a pronalaze siromašno dijete uz siromašne i neugledne roditelje. Drugi bi se ljudi okrenuli i otišli rekavši da nisu pronašli ono što su tražili. Možda su očekivali sjaj i raskoš, a pronašli su jednostavnost i siromaštvo u kojem su prepoznali Boga i doživjeli susret s njim koji ih je promijenio. Kad se dogodi istinski susret s Kristom, više ništa nije isto. Nema više povratka starim putovima kojima smo hodali i lutali. Mudraci se nisu vratili u Jeruzalem da bi rekli Herodu gdje je novorođeni kralj židovski. Zašto? Bilo im je jasno što Herod planira učiniti, ali možda i zato jer su znali da svatko mora sam tražiti i pronaći Boga. Mudraci su ga pronašli, ali svejedno idu dalje. Vjera nas uvijek potiče na hod. Nema uljuljanosti. Ne ostajemo u sigurnosti mjesta na kojem smo susreli Boga nego idemo naprijed u nesigurnosti života u kojima smo dužni svima naviještati Radosnu vijest.

Mudraci su tražili Isusa da mu se poklone. Pitajmo se zašto mi dolazimo na misu? Je li razlog našem dolasku samo obveza, izvršavanje treće Božje zapovijedi ili pak nešto više? Jesu li naše crkve za nas betlehemske špilje u koju rado dolazimo jer poput mudraca tražimo Boga i  želimo mu se pokloniti zajedno sa drugim ljudima. Mudraci nisu pošli svaki posebno. Išli su zajedno noseći svoje poklone. Iz toga njihovog postupka i mi možemo, ako želimo mnogo toga naučiti i provesti u svoj život. Ono što nam Bog želi poručiti kroz njihovo poklonstvo jest da nisu krenuli sami na put traženja. Potpuno različiti, iz različitih krajeva i naroda, oni su krenuli zajedno. Trebali su jedan drugoga da bi zajedno došli do tebe. Zajedno. Ne dopustimo da se uzoholimo i pođemo sami k Bogu zanemarujući sve oko sebe pa i zvijezdu vodilju koja će nas voditi. Mudracima je putokaz bila zvijezda, nama je to Božja riječ. Ali ne smijemo tu riječ čitati poput pismoznanaca. Oni znaju i govore Herodu da će se u Betlehemu judejskom roditi Isus, kralj židovski. Čitali su i poznavali riječi Svetog Pisma, ali joj nisu povjerovali. A ako u nešto nisi uvjeren onda to i ne primjenjuješ u vlastiti život.

Mudraci su donijeli različite darove, zlato, tamjan i smirnu. I mi dolazimo pred Boga s različitim prinosima. Netko donosi molitvu, netko vapaj, netko probleme, radosti, tjeskobe, a netko možda dolazi praznih ruku. Ne smijemo nikada prosuđivati tuđi odnos s Bogom jer ne znamo što svatko od nas nosi u svojem zavežljaju i stavlja preda nj na svetoj misi ili osobnoj molitvi. Mudraci su donijeli zlato, tamjan i smirnu. Možda nam se može činiti da je od ovih darova zlato najdragocjenije. Preneseno u naše vrijeme, nekada mislimo da Bog najviše cijeni trenutke provedene s njim u molitvi pa se onda članovi nekih molitvenih zajednica smatraju bliskijima Bogu od drugih. Ali i smirna kojom se pomazuje čovjek u trenutku rođenja i smrti ima svoju vrijednost, kao što zasigurno u Božjim očima vrijedi i naš rad za druge zbog kojeg se nekada ne molimo na uobičajeni način, moleći krunicu za krunicom i sl. Mudraci nas potiču da prihvatimo drugoga u njegovoj različitosti kao i različitost njegovih darova koje  prinosi. Stoga ovo svoje razmatranje o mudracima i njihovom traženju, darivanju i pravom susretu s Bogom završavam molitvom:
Ne dopusti Gospodine da ikada posramim onoga koji pored mojeg zlata, tamjana i smirne donosi preda te svoje blato, kad neugodna mirisa i nemire svoje nutrine. Ali također ne dopusti ni da se ja ustručavam uz tuđe dragocjene prinose položiti preda te svoj siromašni i grijehom umotani dar.