Autor Milan Krišto
Utorak, 09 Listopad 2007 18:34
Marko Nikin (Tošin) imao je vrt kod Brešušine kuće.
Taj njegov vrt bio je poznat po tome što je bio ograđen plotom pletenim od
ljeskovih grana a u njemu je Marko uzgajao sve, luk, mrkvu, peršin, salatu,
kupus i još štošta drugo.
Nas nije zanimalo to nego trešnja koja je rasla u
vrtu. U stvari mi smo je zvali trešnja, a ona je zapravo bila
višnja.
Uvijek je rodila, nekada manje nekada više. Njegovi
ukućani su bili zaduženi za čuvanje višnje, da je netko ne obere. A u tome su
uglavnom uspijevali, ali polovično. Sustav čuvanja je bio takav da je netko od
njih svakih pola sata dotrčao do ćoška Perkušine kuće, poviri ima li koga na
višnji i nazad kući. I sve to trkom. U tome se najviše isticao Marijan zvan Bato
(stalno je nosio bate za dva tri broja veće zato smo ga zvali Bato). Bato je bio
dobroćudan, ali vrlo odan svom Marku u čuvanju trešnje.
Mi smo znali da po noći nitko višnju ne čuva. Ako
uspiju cijeli dan pa ne mogu baš još i cijelu noć čuvati. Kako ne bi imali
problema u kući, znali smo zbog trešnje noćevati u pojati na sijenu. To je bilo
zgodno jer nije postojala mogućnost da nekoga od ukućana probudimo.
Tako bi Markov trud oko čuvanja nestao u jednoj
noći. Ostala bi koja višnja neobrana da znaju kakve su bile.