Ti si ovdje : Home

Priče o fra Ivi Mihaljeviću

IspisE-mail Autor Drago Mihaljević Utorak, 08 Siječanj 2008 13:59

            Kao i predaju o don Jozi i ovu obiteljsku predaju o fra Ivi Mihaljeviću, koja se s kolina na kolino prinosi oko 150 godina, čuo sam od različiti ljudi. Koliko su priče virodostojne prosudite sami.            
           
Prva
priča govori o smrti jedne neviste na slavlju, koje je napravila fra Ivina obitelj, prigodom njegove mlade mise, a iđe vako: 

„I nika mlada koja je posluživala, bila je gladna, pa je na trkeći, da je niko ne vidi, turnula veći komad mesa u usta i meso u grlo i nestalo mlade. Di je mlada, di je mlada, pošli je tražit. Traži ovdeka, traži ondeka, kad tamo u sobi, na krevetu, našli je mrtvu. Udušila se od mesa, na mladoj misi, jer je, jadna, bila gladna i željna mesa“.    
                   
            Druga priča govori o tome kako je fra Ivo prokleo svog brata Matu, zato što je privario svoju braću i pripiso Zelendov samo na sebe, a zajedno je to kupio s braćom. Druga verzija kaže da se nije radilo o Zelendovu, nego o Rajkovcu ili Jarkovcu, kako bi mi Mijaljevići rekli. I jedna i druga priča potkrepljuju svoju točnost činjenicom da ni u Zelendovu, ni u Rajkovcu nitko drugi nema svoju isu osim Kulčana.
 
          
            Iako nije na meni da branim fra Ivu ili njegova brata Matu, moram napomenuti da mi ova druga priča baš ne drži vodu. Nije za virovat da bi jedan brat prokleo drugog, a posebno pratar koji bi ga tribo ispovidit, oprostit mu grije i nagovorit ga da, ako je to već učinio, to i ispravi i napravi novu podilu s braćom. Osim toga kad pogledamo kako je danas podiljena zemlja između tzv. Barišića, Kulčana i tzv. Martinovića vidit ćemo da ima zemlje di Kulčani ne sudiluju u podili, kao što Barišići i Martinovići ne sudiluju u dilovima Zelendova i Rajkovca.