Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Krište // Stari Jozo II

Stari Jozo II

IspisE-mail Autor Milan Krišto Nedjelja, 05 Siječanj 2014 00:00

image002 Kad se stupi preko ulaznog praga u kuću, ulazi se u uski dugački hodnik. Već spomenuti prozor davao je hodniku dovoljno svjetlosti, a od zida naslonjene ljestve stajale su uspravljene na proskok za tavan. Lijevo na kraju hodnika na istom zidu bila su vrata ostave, u kojoj se nalazilo brašno, bronziri i lonci, šerpe za mlijeko, kačice sa sirom, kiselinom i bukare s kiselim mlijekom, koprena i sito za sijanje brašna, načve, stap i mičaja za metenje mlijeka, tučka za tučenje krompira, tepsije i tavice, šiš za prženje kave, cjedilo za mlijeko. Bilo je tu i tvorilo za sir tvorinjak, krpe što su se koristile za sirenje sira, škaf sa slanom vodom u kojoj je stajao sir, drveni čanjek i bakra za kuhanje pure, zemljani ćup za maslo. Bila je tu i kanta za spirine, drveni sanduk za krumpir i kantar stari što je visio na zidu.

Odmah desno od ulaznih vrata, bila su vrata od velike sobe. Ulaskom u tu sobu, vidjelo se da je to soba u kojoj se najviše boravi. Preko puta vrata sobe bio je prozor. Nije bio visoko u odnosu na pod, jedva oko pola metra. Sam prozor je bio uzak i visok mžda vrlo malo preko metra. Drveni štok i prozorska okna bili su duboko postavljeni u odnosu na unutarnju stranu zida, gotovo na sam rub vanjske strane tako da se na prozor moralo uvući kako bi se vidjelo van. Osim za sunčanog dana po zimi, sunce u sobu nije moglo dublje pustiti svoje zrake. Debele stijenke zida i maleni prozor to mu nisu omogućavali. Prozor je u sobu davao taman onoliko svjetlosti koliko je bilo potrebno da se preko dana ne mora paliti svijeća. Desno od prozora u sobi naslonjen tik do zida bio je skromni drveni krevet pokriven bijelim vunenim ćebetom ispod kojega je virila slamarica napunjena slamom a odmah do njega poveći drveni stol oko kojega se nalazilo nekoliko drvenih tronožnih stolaca i klupa koja je stajala uza zid.

Odmah s lijeve strane prozora nalazio se u zidu dimnjak na koji je bila utaknuta cijev šporeta. Šporet je bio onaj što su ga "bosanac" zvali. I "fijaker" su ga znali zvati. Zbog toga što je imao četiri tanke noge neki su ga i kozom zvali. Ispod ložišta nalazila se lužara koja je imala produženi dio ispred vratašca za loženje na koji je padao žar. Vratašca ložišta su bila niska i široka, sa tri rupice u donjem dijelu kroz koje se mogao vidjeti veseli plamen vatre, okolo optočena mesinganom lajsnom koja je bila izrezana i otkovana tako da je uramljivala vrata. Ložište je pokrivala od gusa lijevana ploča koja je imala dva otvora. Ti otvori bili su pokriveni poklopcima koji su se mogli rastaviti u tri dijela. Oko ploče ložišta bila je metalna završna lajsna na koju je stavljena aluminijska cijev poput rukohvata. Ona je šporetu davala dodatnu eleganciju.

image001Pekara koja se nastavljala na ložište, izdizala se iznad istoga cijelom svojom visinom. Prednju stranu pekare do ploče ukrašavao je mesingani detalj postavljen u sredinu. Bio je to najčešće motiv dviju simetrično postavljenih silueta ptica. Vrata pekare nalazila su se na bočnoj strani. Kao i vratašca od ložišta, bila su optočena mesinganom lajsnom koja im je davala punoću, čvrstoću i ljepotu. Ručkica kojom se zatvaralo vrata pekare bila je isto tako izrađena od mesinga. Bila je okrugla kruškastog oblika. Iznad ručkice, lijevo i desno, nalazili su se okrugli mesingani poklopci koji su se mogli okretati u krug. Oni su služili za hlađenje pekare. Kada bi se nešto peklo ti poklopčići su se vrtili i otvarali rupe da pečenje, pita, kruh i ono što se peklo da ne izgori. Na gornjoj starni pekare bio je otvor na koji se stavljala rora koja je završavala  krivom što je ulazila u rupu koja je odavala da se u zidu nalazi dimnjak.


....nastavlja  se...


Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 455 posjetitelja online

Novi komentari