Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Milana Mihaljevića // Duvanjski Turci, meso i čorba

Duvanjski Turci, meso i čorba

IspisE-mail Autor Milan Mihaljević Četvrtak, 19 Veljača 2009 23:36

corbanac01Evo jedne kratke priče iz stari vrimena - još iz turskoga zemana - koja nije zagorička, već duvanjska, ali sam je ko dite slušo u Zagoričanim prije spavanja od svoje matere Stipanjićke i tako je ponio sa sobom u život ko jednu od lipi uspomena na ditinjstvo u Zagoričanim. Nadam se da će i vama bit zanimljiva.


Zašto duvanjski Turci prvo jidu meso, a onda čorbu?

 

Duvanjski Turci, mimo sav ostali svit, jidu prvo meso pa tek onda čorbu. Pitate se zašto to rade. Nekad su i oni, ko i svi drugi ljudi, jili prvo čorbu, a tek onda meso. Tako je bilo sve do vrimena Mijata arambaše, kad se taj običaj prominio. Dogodilo se  to u svatovim. Udavala se ćer bega Kopčića i u svatove su bili pozvani svi duvanjski balije, a i mnogi Turci iz drugi krajeva. Kad su oni lipo posidali za siniju, upravo u taj čas navali na nji iznenada Mijat arambaša sa svojom družinom. Osim što su im pokupili nakit, oružje i druge vridne stvari, ajduci su im odnili i meso. čorbu je, naravno, bilo teško nosit sa sobom u planinu, pa im je ona ostala. Tako su Turci ostali gladni jer su pojili samo čorbu.  Od toga vrimena duvanjski Turci prvo pojidu meso pa tek onda čorbu, jer ako bi opet došo Mijat arambaša ili koji drugi ajduk, da ne odnese sa sobom meso i da njima ne ostane opet samo čorba.
 

junacina_mijat_tomicP.S. Poznati rvacki pisac Dubravko Horvatić, rođeni Zagrepčanin, objavio je 1982. godine roman za dicu "Junačina Mijat Tomić : po starim pjesmama i pripovijedanjima". čitajuć svojoj dici, dok su bili mali, tu knjigu vidio sam da u njoj nema ni spomena o ovoj epizodi koju sam ja slušo ko dite. Tada sam reko: "Ako ikad upoznam toga čovika, prvo što ću mu reć biće to da ću ga pitat zna li zašto duvanjski Turci prvo jidu meso, a onda čorbu." U prvoj polovici devedeseti godina jednom sam slučajno srio Dubravka Horvatića s jednim našim zajedničkim preteljom koji nas je upozno i naravno odma sam mu to reko, prije nego što sam se s njim i upito. Malo me je čudno pogledo, a kako bi izbigo to da me smatra nekim luđakom, odma sam ga priupito zna li zašto ga pitam tako čudno pitanje. Naravno, dositio se da je to nešto u vezi s Mijatom arambašom. Onda sam mu moro ispričat i ovu malu pričicu, a on je reko da je doista prije nije čuo pa je nije mogo ni uključit u svoj roman o dogodovštinama Mijata Tomića.




Milan Stipanjićkin

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 440 posjetitelja online

Novi komentari