zagoricani.com

Ovo  sam napisala   kao čestitku za drugu godišnjicu postojanja našeg portala, a ujedno i kao  zahvalu svima vama, dragi moji Zagoričanci, koji ga s toliko ljubavi uređujete. Svjesna sam da  bi i mi drugi itekako mogli doprinijeti njegovom bogatstvu, ali nikako ne stignemo jer uvijek imamo nešto važnije za napraviti, a itekako uživamo svakodnevno ga posjećujući. Skoro svaki moj radni dan započinje kratkom posjetom Zagoričanima. Ne znam da li me više obraduju Milanova zorna sjećanja, Dragin povijesno-statistički pregled ili Vencina aktualna događanja u Zagoričanima. Lijepo je vidjeti fotografije ljudi koje dugo nisam vidjela, okolice. Još uz to kad se može pročitati koja lijepa pjesma, duhovno štivo, vidjeti umjetnička slika, podsjetiti se na nekadašnji naš govor. Uistinu imamo puno razloga da budemo ponosni na postojanje našeg portala. Posebnu draž mu daje činjenica da znate da je istovremeno u posjeti u Zagoričanima netko iz Kanade, Njemačke, Zagreba, Osijeka….. I onda ti se taj netko javi. Kao da nas je daljina zbližila. Nekako smo prisniji, otvoreniji. Vjerujte da komuniciram s ljudima s kojima nikada ranije nisam. Znaju me kolege na radnom mjestu zafrkavati, opet si Dragice u Zagoričanima. Jesam i vjerojatno ću uvijek biti. Ponosna sam na svoje Zagoričane. Sjećam se jednog putovanja na seminar u Trogir kada je cijeli autobus, na moj nagovor,  panoramski razgledavao moje rodno selo. Jedino mi je malo bilo neugodno zbog bajte. Onako razrušena, pošarana i zapuštena predstavljala je nešto što Zagoričani i Zagoričanci nikako nisu. Nikada u našem selu nije bilo vandalizma, tuče, a pogotovo ubojstva, krađe, prijevare, nevjere i svih drugih pošasti današnjice. Sve je to razlog da mogu s ponosom reći - to je moj kraj, to su moji ljudi. Svjesna sam da  su se vremena promijenila pa ni Zagoričani ne mogu ostati nedodirljivi od zala današnjice, ali ipak, čvrsti naši korijeni  drukčije im odolijevaju. U ovom tonu o Zagoričanima mogu pisati stranice i stranice, jer ih tako osjećam, tako ih doživljavam, no nema potrebe jer bi se samo ponavljala. Bit sam izrekla. Sretan i uspješan daljnji rad vam želim.