Naša Maja položila prve redovničke zavjete
Autor Dragica Filajdić ( Bojkina )
Petak, 13 Studeni 2009 12:00
Dana 11.
listopada 2009. godine u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u
Vidošima Maja Ivković ( Jolina ) položila je prve redovničke zavjete. Od naše Maje, kako smo je svi zvali, postala je
sestra Maja. Koliko li je samo bilo ljepote u tom činu preobrazbe koji se odvijao pred očima svih nas,
koji smo taj dan bili dionici tog misnog slavlja. Crkva je bila dupkom puna. U
klupama s lijeve strane sjedile su časne sestre, a s desne strane Majina obitelj i rodbina. Misa je započela
Majinim svečanim ulaskom u crkvu, u
procesiji su je slijedile provincijalna predstojnica sestra Ivanka Mihaljević,
odgojiteljica sestra Ivanke Lučić, te sestre iz provincijalnog vijeća i svećenici.
Ne vjerujem da će itko od nazočnih zaboraviti Majin ulazak u crkvu. Smjerna pogleda, ozbiljna lica, po prvi puta u habitu, sa svijećom u rukama, odlučno i dostojanstveno je prilazila oltaru. S istom takvom dostojanstvenom ozbiljnošću poklonila se pred oltarom i zajedno s tri druge sestre stala kraj oltara. Teško je bilo zadržati suze, suspregnuti osjećaje, koje izaziva njena ljepota, mladost, čistoća i nevinost, a opet, tako očita mirnoća, pribranost i odlučnost. Svi smo plakali. Ne od tuge, plakali smo od ponosa, od sreće, od dirljive njene predanosti Bogu, od snage njenog izbora. Iako smo sjedili u prvom redu, niti jednom nas nije okrznula pogledom, čak ni kada je polagala svoje zavjete. Njen pogled je bio upućen Kristu i nama je bio apsolutno nedokučiv. Njene misli su bile samo njene i ničije više. Nisu je mogle omesti naše suze.
Misu je, uz koncelebraciju 6 svećenika, nadahnuto vodio fra Danijel Raić, pred kojim je Maja i izrekla svoje svečane zavjete. Nakon polaganja zavjeta uslijedilo je svečano stavljanje koprene. Koprenu na glavu joj je postavila vidno raznježena sestra Ivanka Mihaljević. Iznenadila sam se koliko joj se koprena stopila s licem, kao da ju je oduvijek nosila. Ili bolje reći kao da joj je oduvijek nedostajala, a sada ju je konačno dobila. Tek tada je Maja pokazala osmijeh, postala je kompletna, sreća joj se zrcalila s lica. Osmijeh joj nije silazio s lica dok su je skoro svi prisutni ljubili i čestitali joj.
Poslije prekrasnog obreda, koji se samo u crkvi može tako nepogrešivo izvesti, nastavili smo slavlje u prigodno i lijepo uređenoj sali restorana Bacchus. U svakom trenutku se mogao osjetiti duh zajedništva, marljivost i sposobnost časnih sestara. Prije i za vrijeme objeda pjevale su prekrasne duhovne pjesme, pohvalno govorile o Maji, čitale njene pjesme, putem prezentacije prikazale Majino odrastanje, sazrijevanje. čitale su čestitke onih koji nisu mogli doći, promišljanja Majinih najbližih o njoj samoj. Program za pamćenje. Za sve to vrijeme sestra Maja radosno prilazi svakom stolu, slika se sa svima koji to žele, još jednom im se zahvaljuje što su joj došli uveličati slavlje, iako se prije dirljivim govorom zahvalila svima.
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com