Ti si ovdje : Home // Novosti // Kultura // Što znači L i LJ?

Što znači L i LJ?

IspisE-mail Autor Milan Mihaljević Ponedjeljak, 22 Ožujak 2010 21:44

slovo_l

Evo konačno i riči koje počinju slovima L i LJ. Ko i dosad očekujemo dopune, komentare i pitanja. Nadamo se da nas ni ovaj put nećete iznevirit.

 

labav nezategnut, klimav, nesiguran, nepostojan. Virovatno od njemačkoga labbern 'labaviti'.

labrnja  šunjka, gubica. Od talijanskoga labbro 'usta'.

laga daščica za imobilizaciju slomljeni kostiju, udlaga. Rič je virovatno nastala skraćivanjem standardnoga udlaga (> laga). Udlaga je slavenska rič tvorena prefiksom u od praslavenskoga oblika *dolga. Bez toga prefiksa pojavljuje se u češkom jeziku u obliku dláha, te u nekim bugarskim dijalektima ko dlaga. U nas obično dolazi u množini lage.

lajat 1. glasat se lavežom, 2. psovat. Stara slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio isti ko u suvremenom rvackom književnom jeziku (lajati).

lajbići  grudnjaci. Od njemačkoga Leibchen. Od iste je njemačke riči i kajkavska rič lajbek 'prsluk'.

lamatat  mavat rukama. To je slavenska rič od istoga korena ko i glagol lomit i imenica lom.


landrat 1. skitat se (bezbrižno), tumarat, 2. proizvoditi buku nepravilna ritma, kao kada se nekim predmetom prilazi priko nečega ili se što vuče po tlu. Katkad se ženama koje su znale priviše čistit znalo reć šta više landraju. Izvedenica od njemačke imenice Land 'zemlja, polje'.

lanetica ukrašeni rubac (marama) za glavu (lanena marama). Izvedeno od naziva biljke lan (Linum usitatissimum) čiji je praslavenski oblik bio *lĭnŭ.

lanut reć ono što nije tribalo (nepromišljeno), bubnut, opsovat. Istoga postanja ko i lajat, jedino je ovo svršeni oblik (jednom zalajat) tvoren sufiksom -nu-.

lajo onaj koji psuje. Izvedeno od glagola lajat.

lapiš olovka, pisalo. Od mletačkoga talijanskoga lapis.

laprdat govorit gluposti i bezvezarije. Ekspresivna rič.

laptat1 kad pada snig u velikim pa'uljama. Riči nema u ričnicim, ali je jamačno izvedena od imenice lapat koja znači 'komad, dronjak', što potvrđuje i činjenica da se u Lovincu u Lici velika pa'ulja sniga zove lapaćun. Lapat je slavenska rič čiji praslavenski oblik glasi *lapŭtŭ.

laptat2 bučno ispijat ili jist što tekuće zamasima jezika uz pripoznatljiv zvuk (ko pas). Rič onomatopejskoga podrtla.

larma galama, buka, vika. Od njemačkoga Lärm.

lastavica osim što je naziv za ticu, ova rič označuje i dio bočnoga, trokutastog pročelja kuće koji se drugdi zove zabat, a množinski oblik lastavice označuje krovne grede kojima završava taj dio bočnoga pročelja (rogovi kuće koji čine slime). To je metaforička uporaba. Rič je sveslavenska.

lastik(a) rastezljiva vrpca od tanke gume. Od francuskoga elastique 'koji se lako rasteže'.

laša krdo konja pušćeni na slobodnu pašu priko lita kad nisu potribni za rađu. Postalo od turskoga alaša 'tovarno kljuse', otpadanjem početnoga a.

lašnje  lakše. Prilog izveden od komparativa pridiva lastan, koji je pak izveden od pridiva lak preko nepotvrđenoga apstraktuma *last (= lakost): (*last+ĭn+je > lašnje). Iz toga se vidi da je rič slavenska.

latit (se) prifatit (se) / primit (se). Obično se upotribljava u vezi s nekim poslom i znači 'počet nešto radit', ali (češće u trajnom obliku laćat se) može značit i doslovno uzet što u ruke , npr. Ko se mača laća, od mača će i poginut. Etimologija nejasna. Rič, osim u rvackom i srpskom postoji i u slovenskom jeziku (lotiti se).

lavor okrugla plitka posuda za umivanje. Od francuskoga lavoir, a to je postalo od latinskoga lavatorium.

laza otvor ili prolaz kojim se ulazi u neki prostor. U nas se tako zvao razidani otvor na zidu vrtla. Rič je slavenska i izvedena je od praslavenskoga glagola *lìzti 'puzat, plazit'.

lebat brzo kusat, alapljivo jist kašikom. Ko i laptat2, ekspresivni glagol onomatopejskog postanja.

ledik neoženjen (ledičan) čovik. Iz njemačkoga ledig.

ledina neobrađena zemlja obrasla travom. Rič je slavenska. Izvedenica je od praslavenskoga *lêdo što je srodno s germanskom (engleskom i njemačkom) riči za zemlju land.

lemat tuć, mlatit, devetat, voštit. Slavenska rič koja je u prijevojnom odnosu s lomit, dakle izvedenica od korena lom-/lem-.

lemiš  raonik na plugu. Naša inačica književnoga lemeš. To je slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *lemešĭ. Od istoga korena ko i lemat i lomit.

lemuzina1 milostinja - novčani prilog što se skuplja u crkvi za vrime mise. Iz grčkoga elēmosýnē (ε̉ηλεμοσύνη). K nama je virovatno došlo iz Dalmacije, a to znači priko talijanskoga lemosina.

lemuzina2 osobni auto. Od njemačkoga Limousine, a tamo je došlo iz francuskoga.

lenger1   rendgen, tj. aparat za snimanje pomoću rendgenski zraka. Aparat je ime dobio po njemačkom fizičaru Wilhelmu Conradu Röntgenu otkrivaču rendgenskih zraka.

lenger2 pridnji dio na zaprežnim kolima (kružna ili polukružna oblika) koji se more pomicat livo-desno i tako omogućuje upravljanje kolima. Najvirovatnije od njemačkoga Lenker 'volan, upravljač'.

lepara tvornički izlivena kosa koja nije ručno kovana. Puno mekša od kovanice, proizvedena od lošijega (mekšega) metala. Lašnje se naoštri i poklepa, ali lošije kosi i brže se istupi. Zato su se takve kose obično kupovale dici da se s njima uče kosit, jer nije bila velika šćeta ako s njom udare u kamen. Riči nema u ričnicima, pa joj ne znamo točno postanje. Dvi se mogućnosti čine najvirovatnijim. Prva je da se iza toga krije turska rič za lim, a to je lehem (lehin). Tada bi polazni oblik bio *lehempara (> leempara > lepara). Lehem je u turski došlo iz perzijskoga. Druga je mogućnost da se iza toga oblika krije rič pleh, tj. da je nastala glasovnom prioblikom od plehara (> pleara > lepara). Pleh 'lim, metal loše kvalitete' je posuđenica iz njemačkoga Blech.

lepur  leptir. Ko i književni oblik leptir, rič je onomatopejskoga podrtla.

lesonit ploče za pokrivanje krovova od smise azbestni vlakana, cimente i vode. Naš je naziv izveden primetanjem od salonit, što je tvornički naziv proizvoda koji je izveden od latinskoga imena za Solin (Salona) di se nalazila tvornica. Virovatno je na postanak našega oblika uticala i kontaminacija s nazivom lesonit za drvene ploče dobivene od prešani drveni vlakana i umitne smole. I taj je naziv tvorničko ime proizvoda.

lešt brz, hitar. Od talijanskoga lesto.

lešurat teturat, glavinjat, posrćat. Postanje nije jasno. Petar Skok smatra da bi moglo bit povezano s lepršat jer se i za zaklane tice (kokoši) koje još glavinjaju i miču krilima kaže da lešuraju. Zato i opisuje značenje tog glaglola ponajprije ko 'micat krilima'.

letit trkat (velikom brzinom). To je ikavski oblik književnoga letjeti. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio letìti.

letrika struja, elektrika. Naša inačica književnoga elektrika, a to je od grčkoga élektron (ήλεκτρον) 'jantar' (smola koja trljanjem stvara elekricitet).

leum linoleum, tj. nepropusna podna obloga od jutina prediva premazanoga lanenim uljem. Naš je oblik nastao skraćivanjem od linoleum. Linoleum je englesko tvorničko ime proizvoda nastalo od latinski riči linum 'platno' + oleum 'ulje'. Rič se je zajedno s proizvodom iz engleskoga proširila u druge jezike, pa tako i u naš govor.

libit se 1. vuć se, približavat se kradom, šuljat se prema 2. ustručavat se, ustezat se. Postanje nije jasno. Neki ga dovode u vezu s ukrajinskim lybati. Možda je srodno sa starovisokonjemačkim slifan 'puzat, klizit' (u suvremenom njemačkom schleifen).

lickat se uređivat se, umiljavat se. Glagol izveden od slavenske imenice lik.

ligure niske saonice puni strana. Ikavski oblik od ljeguše, ljegure, što je izvedeno od glagola leći augmentativnim sufiksom -ura (množina -ure). Ko što svi stariji znaju dok su još bili dica, to su saonice na koje se mora leć i onda š njima spušćat niz padinu.

lija  lijeha, gredica. Naša je rič ikavski oblik u kojemu je h zaminjeno sa j. Rič je slavenska, a praslavenski joj je oblik bio *lìha.

likarija lik, medikament, sredstvo kojim se suzbija bolest. Izvedeno od likar (književno ljekar), a likar je izvedenica od lik (knjižveno lijek). Lik je slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *lìkŭ.

linguz(a) linčina. Sraslica pridiva lin i imenice guz(a). Obe su sastavnice slavenske riči. Lin je u praslavenskom glasilo *lìnŭ, a guz *gǫ.

lipom na lip način. Prilog koji je nastao od instrumentala pridiva lip. Lip je slavenska rič koja je u praslavenkom imala oblik *lìpŭ.

lisa1 drvena vrata na lazi ili ogredi. To je ikavski oblik od ljesa, što je izvedeno od praslavenske imenice *lìsŭ 'šuma, drvena građa'.

lisa2 lisasta ovca, tj. ovca koja ima na čelu lisu (bilig). Lisa je slavenska rič izvedena od praslavenskoga pridiva *lysŭ 'ćelav'.

liska grm iz porodice breza na kojemu ko plod restu lišnjaci. Rič je slavenska. U praslavenskom je glasila *lìska. Od istoga je korena izveden i naziv za plod lišnjak (← *lìskĭnjakŭ).

liskat se  umiljavat se, uvlačiti se kome. Alternativan oblik za lickat se. Istoga je postanja. Vidi tamo.

liše  bez poslidica, lako, besplatno (u igri karta koja ne donosi punte) . Prilog izveden od pridiva liš 'gladak'. Iz talijanskoga liscio.

litanije molitva koja se sastoji od kratki zaziva pridmolitelja i odgovora puka. More se govorit ili pivat. Od grčkoga litaneía (λίτανεία) 'molitva'.

litat imat proliv. Izvedenica od glagola liti (iterativni oblik livati) koji je tako glasio i u praslavenskom. Od istoga je korena i imenica litavica 'proliv'.

litica visoka strma stina. Od grčkoga líthos (λίθος) 'kamen'.

livaja livak, čovik koji se bolje služi livom nego desnom rukom. Izvedeno od pridiva liv (knjilževno lijev). Liv je slavenska rič koja je u praslavenskom glasila *lìvŭ.

livor pištolj. Dobiveno metatezom i kraćenjem od književnoga revolver 'lako ručno vatreno oružje s više metaka u bubnju koji se okriće'. Revolver je izvedenica od engleskoga glagola revolve 'okrićat'.

loga misto na zemlji di se životinje trajnije zadržavaju, jazbina, trag koji je osto od ležanja na zemlji. Izvedenica od o-stupnja slavenskoga korena leg-/log- koji je i u glagolu ležat.

loj masnoća na tkivu neki životinja, salo. Rič je slavenska, a praslavenski je oblik bio *lojĭ.

lokat neumireno (naglo) pit alko'olna pića. Slavenski glagol koji je i u praslavenskom imo oblik lokati.

lokva voda koja se zadržava u udubljenju u zemlji (prirodnom ili iskopanom) bez stalnoga izvora. Rič je slavenska, a u praslavenskom i starocrkvenoslavenskom je glasila loky.

lopar 1. drvena lopata za stavljanje i vađenje kruva u krušnu peć ko i lopata za pribacivat žito, 2. biljka iz porodice kozlaca s velikim listovima. U nas se upotribljava i u prinesenom značenju ' velika ruka, tj. dlan s prstima'. Rič je slavenska, a u praslavenskom joj je oblik bio *loparŭ.

lopatica plosnata trokutasta kost na stražnjoj strani prsnog koša kod ljudi i životinja, skapula, plećka. Umanjenica od slavenske riči lopata na koju podsića izgledom. Nije svojstveno samo našem govoru, već je općervacka rič.

lopte ponajprid igranje nogometa, ali mogu bit i druge igre s loptom. Rič lopta također je slavenska, a u praslavenskom joj je oblik bio *lopŭta

lotrov alapljiv, onaj koji puno i brzo jide (žderonja). Pridiv izveden od imenice lotar koja se pojavljuje u svim slavenskim jezicima osim ruskog i bugarskog, a značenje joj je dosta široko: 'linčina, lupež, bludnik, kurvar, pijanac, nevaljalac'. Rič lotar posuđena je iz starovisokonjemačkoga lotar '(is)prazan, bezvridan, tašt'.

lova tica grabljivica, kobac, jastreb. Izvedenica od glagola loviti koji je također slavenska rič.

luč 1. iver (obično od borovine) za potpaljivanje vatre, 2. svitlo. Slavenska rič čiji je praslavenski oblik bio *lučĭ.

lučerda / lućerda lampa na petrulju bez cilindra. Takve su lampe u našem selu bile još do prid 50 godina. Milan se još ko malo dite sića lućerda, iako su tada već bile u većini kuća lampe s cilindrom. Izvedenica od istoga korena ko i luč.

lućnica / lučnica  začin puri od luka, masla i purine čorbe (vode) ili kiselog mlika (mlaćanice). Izvedenica od slavenske riči luk čiji je praslavenski oblik bio *lukŭ. U praslavenskom je to posuđenica iz pragermanskoga *laukaz (usp. njemačko Lauch).

lude luda, blesan, ludov, ludonja. Izvedenica od pridiva  lud koji je u praslavenskom imo oblik *ludŭ.

lug pepeo. Iz starovisokonjemačkoga louge.

lukšija voda u kojoj je prokuvan lug, a služila je za pranje robe (rublja). Izvedenica od lug.

lulice kolut od dude luka koji bi ko dica naboli na čačkalicu ili na glogov trn i jili. Umanjenica od riči lula koja je došla iz turskoga lüle, a tamo je iz perzijskoga. Rič lula (a onda i umanjenica lulica) metonimijski je prinesena na civaste dilove biljaka, a i sprava.

lumbrela kišobran. Od talijanskoga ombrello (virovatno s članom isprid riči).

lumer kućni broj. Oblik je dobiven od numer razjednačivanjem nosnih sonanata (n...m > l...m). Iz latinskoga numerus 'broj'.

lužara dio šporeta ispod ložišća za skupljanje luga (pepela). Izvedenica od lug.

 

 

 

 

 

Lj
aljak sitan kumpir. Prema Skoku naziv je nasto prema turskom nazivu za lito yay (yayla = litovališće, što je izvedeno od glagola yaylamak 'litovat, provest lito'). Rič bi tada bilo o litnom plodu.  

ljosnit naglo i jako tresnut, past. Glagol izveden od onomatopejske riči ljos koja znači 'glas kojim se izražava udarac pljoštimice' (recimo kad se pane u blato).

ljubi ga lipo mu stoji. Metaforička uporaba sveslavenskoga glagola ljubiti.

ljucki ljudski, kako dolikuje ljudima. Izvedenica od slavenske imenice ljudi, što je množina od praslavenske imenice *ljudŭ 'narod, ljudi'. Kako je vidljivo, u odnosu na književni jezik došlo je do promine skupine ds u c (ds → ts → c).

ljudeskara ogroman čovik, metaforički „pravi čovik“ u karakternom smislu. Također izvedenica od imenice ljudi.

ljudikat lipo razgovarat. I ovaj je glagol izvedenica od imenice ljudi.

ljulj vrsta trave iz roda Lolium, kukolj. Iz latinskoga lolium.

ljuljar ular, povodac. Od turskoga yular, a u turski je posuđeno iz grčkoga eúlēra (εύληρα).

ljuljnut past, udarit u što, trisnut. Slavenska rič od istoga korena ko i glagol ljuljat (se).

ljupetina / ljupina  ljuska jajeta (ili kumpira). Izvedenice od glagola lupit 'ljuštit'. Glagol je slavenska rič u praslavenskom je oblik bio isti ko u rvackom književnom jeziku lupiti. Ljupetina je augmentativ od ljupina.

ljutika kiselica (Rumex acetosa), zeljasta biljka gorkastokisela okusa koju smo ko dica rado jili. U knjižvenom jeziku ljutika je naziv za jednu vrstu luka (kozjak), a u nas se tako zove biljka koja se u književnom jeziku zove kiselica. Naziv joj dolazi od toga što je ljuta (kisela).  Naziv je izveden od slavenskoga pridiva ljut čiji je praslavenski oblik bio *ljutŭ. Ljuta (kisela) je i gorka je jer sadrži kalijev oksalat i oksalnu kiselinu, a ubrzava grušanje mlika.

 

Drago (čečurin) i Milan (Stipanjićkin) Mihaljević

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 433 posjetitelja online

Novi komentari