Napadi na Livno
Autor Slobodan Praljak
Utorak, 17 Travanj 2012 18:40
Slobodan Praljak
Napadi na Livno
Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH skoncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici dragovoljci iz drugih krajeva bivše države. Na području Glamoča nalazio se je bataljun jačine do 800 ljudi, od čega oko 450 vojnika, a ostatak pričuvnici. Smješteni su na aerodromu, hotelu i staroj bolnici. U selu Dolac imali su stalnu posadu jačine oko 50 vojnika. Imali smo nepotvrđen podatak da se u rajonu sela Pribelje nalazi jača tenkovsko-pješačka postrojba. Na području donjeg Livanjskog polja i Bosanskog Grahova koncentrirane su znatno jače snage. U Bosanskom Grahovu razmještena je 139. motorizirana brigada izvučena iz Šibenika koja je bila dobar oslonac lokalnoj TO i skupinama pristiglih četnika. Dio srpskog stanovništva već se je bio iselio u donje Livanjsko polje i ojačao redove lokalnog TO. Dio je za vojsku sposobnog stanovništva ostao u Livnu, što je bio problem o kojem se je moralo voditi računa. Takav razmještaj srpskih snaga ugrožavao je u prvom redu Kupres i Livno prvenstveno zbog etničke izmješanosti pa je zbog toga na pojedinim dijelovima općine crta obrane bila "nejasna". Cjenili smo da će prvi udar biti upravo na Kupres radi stavljanja pod nadzor strateški važne Kupreške visoravni. U svrhu te zadaće već su kružile glasine iz JA "da je to nužno radi spriječavanja prodora ZNG".
13. IV. 1992. Postrojbe JA iz Glamočkog polja napale su naše položaje na livanjskoj bojišnici. Napad je išao na dva pravca, cestom Glamoč - Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio pukovnik Lisica. Na Strmici im je ostao oštećen tenk M84 (Uništen je nakon nekioliko dana jer ga nismo bili u mogućnosti izvući na našu stranu) i veći broj poginulih vojnika. Za neuspjeh na pravcu iz Doca, Lisica je optužio potporučnika koji se nakon poraza povukao sa svojim tenkovima čak i iz Glamoča, iako je sudjelovao u ratu u Hrvatskoj i imao borbenog iskustva. Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su im oštećena dva tenka i izbačen iz stroja veći broj vojnika. Lisica prešućuje gubitke. On piše nekonkretno i po principu da uspjehe pripisuje sebi, a neuspjehe podređenim časnicima. Kao izvor je nepouzdan i male uporabne vrijednosti. lako je vodio napad stječe se dojam da nema pravce napada. Smjer iz Doca po logici je išao na selo Priluka, a ne na Korićinu. Čak i pričica koju pukovnik Lisica iznosi na str. 107 nije točna. Naime, položaji Srba na Korićini su bili dijelom na livanjskoj općini, no to njega ne zanima. Na samom sektoru Korićine I. bojne livanjske brigade bila su 4 minobacača MB 82 mm, I NsT i dvije puškostrojnice M-53 od četiri koliko ih je imala bojna koja je pokrivala crtu od 13 km. Napad su odbili pripadnici I. SHUB-a 4. br. ZNG, desetina i skupina HOS-ovaca iz Dalmacije, s njima je bio i irac Tomi. Glede minobacača samo su dva korištena, oba iz SHUB-a, a njihov je zapovjednik tada bio pokojni Ante Šaškor. za ovo papira nema, ja sam svjedok.
23. travnja 1992. Drugi srpski udar na Livno izveden je iz pravca Bosanskog Grahova. Taktičku grupu kojoj je bila okosnica brigada koja je bila na Kupresu nekoliko dana ranije, u svoj drugi napad na Livno vodio je pukovnik Lisica. Glavni smjer udara bio je na selo Čelebić, a pomoćni na selo Rujane. U Rujanirna je napad zaustavljen nakon što je uništen tenk M-84 i aT M 60 s posadom, a jedan je tenk T 55 zarobljen. U biti je obrana Rujana bila probijena kada je sa Cincara stigla interventna skupina "Crnih mambi" iz 2. br. ZNG, te u jednom lijepom primjeru susretne borbe, iako malobrojnija riješila borbu u našu korist. Dan ili dva kasnije to mi je ispričao na Korićini zapovjednik tih "gromova", mislim da se zvao Boris Jacović. Neuspjeh na pomoćnom odrazio se je i na glavnom pravcu koji je vodio osobno Lisica, te se je povukao, vjerovatno strahujući od bočne vatre iz Rujana. Na tom smo pravcu zarobili oštećeni tenk T 34. Za neuspjeh napada Lisica optužuje lokalne Srbe koji su navodno upozorili susjede Hrvate o predstojećem napadu. Rekli bi smo loše opravdanje, Lisičina taktička skupina ispred sebe nije imala osim slabo naoružanih ljudi, od kojih je samo manji broj imao borbeno iskustvo, doslovno ništa. Ni oklopa ni jačeg protuoklopa, tenk T34 zaustavio je i tada poginuo pripadnik bojne "Zrinski" Ferdo Sučić.)
Dnevno izvješće VOS od 14. lipnja 1992.
U posljednja dva dana neprijatelj je otvarao vatru iz topova i VBR-a iz svojih uporišta u rajonu Sajkovića i Vrbice po položajima naših snaga u rajonu Čelebića, Rujana i šireg područja grada Livna. Naše snage su 12. 6. uništile neprijatelju 6 tenkova u rajonu Čelebića, a neprijatelj je preostale tenkove povukao dublje u unutrašnjost uz desnu stranu ceste Čelebić-Sajković
| < « | » > |
|---|
Još dop...
© by zagoricani.com