PRVA KAPELICA U NAŠEM KRAJU

Ispis Autor Čečura Srijeda, 20 Studeni 2013 20:25

 

kapelica_fra_venancije02     Iako su kapelice i križevi „krajputaši“ dio vjerske i kulturne baštine Hrvata, u našem kraju do sada nije podignuta ni jedna kapelica ili križ. Zaslugom našeg suseljanina poznatog slikara i oca trinaestoro djece Milana Mihaljevića (Rosina) i njegove braće i sestara, a u svrhu ispunjenja zavjeta majke Rose kao zahvale svetom Anti za spas njihovih života na kraju Drugog svjetskog rata.

     Podignuta je uz seoski put na ulazu u zaseok Zuberi, u dvorištu Milanove obiteljske kuće, pa će se kraj nje svaki dolaznik i prolaznik moći malo zaustaviti, pomoliti Bogu i duhovno osnažiti.

     Kapelicu je u subotu, 2.11.2013., u popodnevnim satima blagoslovio Rosin sin Jakov danas fra Venancije Mihaljević, jedini svećenik iz našeg sela u posljednjih 115 godina jer, osim Jake, poslije smrti fra Ive Mihaljevića 1898. godine, naše selo nije imalo tu sriću da se u njemu rodi budući svećenik.

Samom činu blagoslova nazočili su rodbina, prijatelji i malobrojni susjedi obitelji pok. Rose. Nakon blagoslova druženje se nastavilo u obiteljskom ozračju mnogobrojne Milanove obitelji.

kapelica_fra_venancije01      
  

     Evo što o kapelici i događaju koji je doveo do Rosina zavjetovanja i zahvale svetom Anti kaže glavni „krivac“ za izgradnju, Milan Rosin:


     Mir i dobro!

 

Isječak iz života više mukotrpnog, a manje lagodnog obitelji Nikole Mihaljevića iz Zagoričana kod Livna, i Rose dj. Grgić.

Gospodinov je cilj davati iskušenje, te tako doći svojom voljom u blaženstvo, te uživati s Bogom. Od mnogih iskušenja izdvajam jedan događaj pri završetku Drugog svjetskog rata, kad počima komunistički bezbožnički režim. U selu Nijemci, 10.1.1945. dođe u neko doba noći partizan Ursa iz Strupnića. Veli Ursa: „Naređeno mi je vas sve poklati. Najprije vas odrasle, a potom djecu. Tako da vi odrasli ne gledate klanje djece.“ Zatim iziđe i ispred vrata, zapovijeda partizanima: „Dobro čuvajte stražu, dok završim s klanjem.“ Zatim uniđe i broji. Nas je bilo deset duša. Mama je bila noseća s Dragicom – danas redovnica Bernardeta. Sve to s nama je proživljavala strina Ruža, (žena strica Ilije koji je iste godine kao hrvatski vojni-domobran poginuo od partizana u Busovači) i Stipe (Perice) Mihaljevića iz Kule, kod Mihaljevića.

Nastao je očaj i vapaj prema Bogu. Bog ima nevidljivo oružje za nas goloruke. Zavapi mama Rosa za pomoć svetom Anti. Sveti Ante je čuo krik majke za spas sebe i svoje djece. Sveti Ante bi uslišan od Isusa i ne bismo poklani. Bog je djelovao na partizana Ursu, pa veli Ursa: „Umoran sam! Kad odspavam, onda ću vas klati.“ Naredi mami kad će ga probuditi. Mama je poslušno budila Ursu. Ursa je produživao spavanje sve do jutra, kada se probudio, ustao, i netragom nestao. Tada smo uvidjeli da partizana nema u dvorištu. Taj događaj se zbio nakon 4 dana od pogibije oca Nikole od partizana.

Zavjet mame Rose, znak zahvale za zagovor svetog Ante, okončan je 2.11.2013. kada je napravljenu kapelicu s postavljenim kipom svetog Ante blagoslovio Nikolin i Rosin sin Jako, danas uzoran svećenik fra Venancije.Kapela je vrlo jednostavna, ali sazdana je s velikim bogatstvom. Križ koji dominira u vrh kapele je iz Vukovara iz dvorca grofa Eltza. Mama ga izvadila iz vanjskog klozeta, oprala ga u Dunavu, zatim ga donijela u stan. Ja sam ga ogorio i skinuo sav sloj. Zatim sam ga obojio.

Sa sjeverne strane uzdignut je zid 2 puta 1,5 metara, s ugrađenom satelitskom antenom. Krov s malom kupolom naslonjen naprijed na dva stupa. Isto ugrađena satelitska antena. Antene su oslikane jednim „čudom“ kojeg sam doživio; 10 oblačića u krug, u donjem dijelu križ između oblačića. Stalak nasred kapele na kojem je kip svetog Ante. U stalku je ugrađena četvrtana ploča 15x15 na kojoj je ugrađena crna pločica, pod kojom su bile relikvije. Jedva sam pločice sačuvao, svetog Ante kip stoji na tim pločicama.

Kad sam oslikavao satelitske antene i približno oslikao „čudo“ koje sam doživio na Borovoj glavi 10.10.2009., brinuo sam se kud ću s njim? I eto Duh Sveti se pobrinuo. Ugradio ih u kapelicu svetog Ante. Za mene je to čudo. Sveti Duh vlada i veliki je voditelj lijepog i usklađenog. O, da sam glazbenik, zvučalo bi i Bogu za ugođaj. Ja sebe vidim kako nisam dostojan Božje veličine koja me obuhvaća, ali i obvezuje.

 

 

Milan Mihaljević

slikar