Kamene kuće II

Ispis Autor Milan Krišto

Gašenje kreča

 
krec
Živi kreč se morao kupiti. Tako kupljeni kreč morao se gasiti jer se živim krečom nije moglo ništa raditi.
Onaj tko je pripremao materijal za kuću, morao je između ostaloga napraviti krečanu koja je služila za gašenje kreča. Bile su to u pravilu rupe iskopane u zemlji. Kako zemlja sa strana ne bi upadala u kreč, krečanu je trebalo obzidati. U tako pripremljenoj rupi gasio se kreč.
Da bi se mogao gasiti kreč, trebalo je osigurati puno vode. Kako u selu nije bilo puno čatrnja, vodu se, u fučijama, kacama i bucaćima, na kolima dogonilo sa vrbovnika. Kasnije su se pojavila metalna burad koja su služila za vodu i koja su koristili svi u selu kada bi nešto gradili ili trebali veće količine vode.
Kreč se gasio tako što se napravi plitki drveni sanduk koji se postavi s jedne strane krečane: Sanduk se lagano nagne prema krečani. Na toj strani što je bila okrenuta prema krečani na sanduku je bila rupa koja se mogla zatvarati i otvarati. U sanduk se nalije vode do pola. Onda se u vodu dodaju grumeni živog kreča.  U doticaju s vodom živi kreč se počinje gasiti stvarajući burnu reakciju. Voda počinje kuhati, isparavati, zagrijavati se. Vodu i kreč je potrebno stalno miješati kako bi gašenje kreča bilo potpuno i kvalitetno.
Kada voda prestane kuhati i isparavati, kreč je ugašen. Otvori se rupa na sanduku i cjelokupna količina ugašenog kreča s vodom se ispusti u krečanu. Tako se postupak nastavljao sve dok se ne ugasi sav živi kreč. Kad je završen posao oko gašenja krečanu se pokrivalo daskama i slamom kako djeca ne bi upala u kreč i kako voda iz kreča ne bi isparila na suncu. Jer bez vode kreč ne bi bio upotrebljiv ni za što.
Ovako ugašen kreč je, pored osnovne namjene za gradnju kuće, služio i za krečenje kuća.
 
Građa (japija)
 
krov_grede
Za krov kuće potrebna je drvena građa. Građa se mogla nabaviti jedino u šumi. I to onoj velikoj šumi povrh Sovora. Sa šumarom bi se dogovorila količina. A količina je bila ona koja je potrebna za kuću. Uglavnom se za krov kuće koristilo merteke dužine od oko 5 m prosječne debljine oko 15-20 cm i vinčanice do 7-8 m dužine i promjera oko 20-25 cm na koje se pričvršćivalo merteke što su činili krov.
Građu iz šume dogonilo se konjima. U jednom danu bi se sa svim konjima iz sela otišlo u šumu po građu. U balvane se zabije klanfa koja je imala kuku za vagir. Kako su konji na sebi imali komoći moglo ih se upregnuti na već pripremljeni vagir.  Tako su konji balvane vukli kući. Dnevno se iz šume jednim konjem moglo dovući samo jedan balvan.
Uvijek se za kuću nastojalo pripremiti više materijala nego je trebalo pa tako i građe. Od građe koja je bila višak, rezala bi se daska za perdu i žioke za crijep. Rezanje balvana za daske i žioke bio je vrlo težak posao a radilo se otprilike na sljedeći način:
- Napravi se skela, tako da od zemlje bude visoka oko dva metra. Na tu skelu se podigne balvan. Špagom namočenom u lug, otpuca se nizduž balvana crta po kojoj će se rezati. Jedan čovjek, obično mlađi i jači, bio je na skeli i balvanu a dvojica, ništa slabija od prvog, su bila ispod. Pilanje se radilo onom velikom žagom i to tako što bi onaj što je stajao na skeli vodio žagu po crti. On je vukao žagu prema gore a ona dvojica dolje su povlačeći prema dolje u stvari vršila pilanje. Za vrijeme pilanja silna količina pilovine stalno je zasipala ove dolje. Kada se znade da se od takvog teškog posla čovjek začas uznoji, može se onda zamisliti kakav je to posao bio. Drugog načina u to vrijeme jednostavno nije bilo.
Ostala građa koja će se koristiti za izradu krova morala se tesati kako bi dobila četvrtasti oblik. Tesanje su radili majstori krovopokrivači velikim sjekirama tzv. bradvama. Niz duž  balvana bi se učvrstila špaga po kojoj je trebalo tesati. Preciznim udarcima majstora, balvan je tesan oštrom bradvom na željenu debljinu i oblik.
Pravi majstor nikada, dok bi tesao balvan, ne bi presjekao špagu.



PRETHODNI TEKST >>>
NASTAVAK TEKST >>>