PLODOVI NAJSLAĐI

Ispis Autor Drago Mihaljević Subota, 19 Siječanj 2013 10:12

abecedarka_1942Preuzeto s korica knjige:
"U širenju pismenosti po Hercegovoj Abecedarki sudjeluju svi dobronamjerni Hrvati. Jedni se uče čitati i pisati, drugi podučavaju svoje domare i svoje susjede, a treći se brinu za učila, to jest za Abecedarke, pisanke i olovke.
U tom poslu sudjelujemo dakle svi. Posebnu zadaću preuzeše Seljačka Sloga u Zagrebu s ograncima po selima, Napredak u Sarajevu s podružnicama po svim hrvatskim krajevima i Klub ABC, društvo prosvjetnih radnika.Čim nepismenjak nauči čitati i pisati, poučava odmah drugoga.
Na taj način uskoro ne će biti nepismenih Hrvata. Sto sam za to učinio ja?"

Po svim selima da se čita bolje!

Ilijina_pismaSavila se drvo liska tanka
od mog dvora do zelena bora.
Zelen bore, razširi se bolje
širi grane na sve četir strane.
Na prosvjetno mi stupimo polje,
po svim selima da se čita bolje.


Zagoričani (Livno)                                                                               Ilija Mihaljević, seljak
 

Ova krasna pjesma objavljena je u knjizi „Plodovi najslađi“ koju je tiskao 1938. godine Rudolf Herceg u ime Kluba ABC, Seljačke sloge i Napretka u Zagrebu.

plodovi_najsladi_naslovnicaRiječ je o izboru pismenih radova hrvatskih seljaka samouka (ljudi koji nikada nisu išli u školu, ali ipak su se svojim zalaganjem uspjeli opismeniti). To je vjerojatno prva takva knjiga ne samo u Hrvata nego na svijetu. U njoj pišu seljaci pa tako i dvojica naših suseljana: Ivan Lozančić i Ilija Mihaljević. Ilija Mihaljević je napisao ovu pjesmu, a Ivan Lozančić priče o narodnim vjerovanjima u prošlosti, što ćemo objaviti posebno.

Tko su bili Ivan Lozančić i Ilija Mihaljević (seljaci iz Zagoričana) pisao sam već u tekstu Pismenost i školovanje, a sada ću napisati nešto o vremenu i uvjetima kada su se, vjerojatno, oni opismenili.

Do prije stotinjak godina nepismenost je u hrvatskom narodu bila velika pa su u drugom desetljeću 20-og stoljeća poduzete kampanje za opismenjavanje s ciljem da se poveća pismenost naroda. Za kampanje opismenjavanja najvažnije je bilo djelovanje studentskog Društva hrvatskih sveučilišnih građana za pouku analfabeta (Društvo ABC), koje je pokrenulo prvu važniju borbu protiv nepismenosti. U njemu je započeo s kulturno-prosvjetnim radom, kasniji duhovni vođa Seljačke sloge Rudolf Herceg. U sklopu Društva Herceg je pokušao provoditi zamisli Antuna Radića pa je pozvao pismene seljake da sami kod kuće podučavaju svoje ukućane.

fra_didak_djecaNajopsežnije su akcije ostvarili zimi 1911./12. godine. Sastavili su i vlastitu Abecedarku (s Uputom za podučavanje), koja je, malo preuređena, korištena i u kampanjama Seljačke sloge. Kampanja je imala odjeka i u BiH gdje je najveće uspjehe postigao fra Didak Buntić na Širokom Brijegu. Iz Zagreba je donio prve Hercegove Abecedarke i 1911., istovremeno s velikom kampanjom u Hrvatskoj, započeo s radom. Kako nije mogao angažirati studente, odnosno predstavnike inteligencije, osim na svećenike mogao se osloniti jedino na organizacije Hrvatske narodne zajednice i na Napredak. Uz njihovu pomoć uspio je pokrenuti tečajeve. Za ono što nije sam stizao oslanjao se na same seljake, imenujući neke nadzornicima, a neke poučavateljima. Na njegovim je tečajevima u razdoblju 1912. – 1917. naučilo čitati i pisati oko 14.000 ljudi. Njegov učenik Pero Lasić čak je napisao i brošuru o Buntićevoj metodi opismenjavanja.

napredak_kalendar1907Radi političkih prilika rad na opismenjavanju je zamro sve do 1925. godine kada je osnovana Seljačka sloga kao kulturno prosvjetna organizacija Hrvatske seljačke stranke. Ona je od početaka svojega djelovanja težila ne samo političkoj moći i utjecaju nego potpunoj preobrazbi narodnoga (seljačkoga) života. Unatoč zaprekama, pritiscima, prekidu u radu Seljačka sloga je od 1925. do 1941. imala ogranke u više od 1200 sela u svim krajevima gdje su živjeli Hrvati, a prema procjeni središnjice, početkom 1939. imala je oko 45 000 članova. Organizirala je prve masovne izvaninstitucionalne tečajeve opismenjivanja s ciljem da se broj nepismenih spusti ispod 10% što se u europskim okvirima smatralo pokazateljem razvijenosti. Tečajevi su se organizirali svake jeseni, kada su završavali veliki poljoprivredni radovi, kada je započinjala intenzivna promidžba i rad. Na najveće su poteškoće nailazili u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. U nekim je selima, vjerojatno i u našim, bilo teško organizirati rad jer je nepismenost bila velika. Prema popisu stanovništva od 1931., nepismenih je u Livnu bilo 75,8%, a u Duvnu 85%. Možemo pretpostaviti da je na selu nepismenost bila i znatno veća i penjala se preko 95%.

U kampanju se uključio i HKD Napredak (čija je pomoć bila posebno važna kod nas u Bosni i Hercegovini), koji je od samih početaka pratio nastojanja Seljačke sloge, a najveći je doprinos dao u velikoj kampanji 1937. - 41., kada je preuzeo glavni dio posla na području Bosne i Hercegovine. Zajedničkim naporima uspjelo im je opismeniti preko 300.000 ljudi (što je minimalan broj na osnovi podijeljenih Abecedarki), od čega je u Bosni i Hercegovini bilo oko 100.000.

< «   » >