Zašto?

Ispis Autor Venancije Mihaljević Srijeda, 18 Veljača 2009 09:04

duboki_dolac1

Duboki dolac 


U njemu su gotovo svi seoski dječaci svoje prve nogometne korake napravili. U njemu su se uvijek nove lopte isprobale.
U njemu su mnoge od njih kožu oderale i mnoge od njih dušu ispustile. 

Momci su zbog utakmica zakazanih poslije nedjeljnog ručka, na cure zaboravljali. One su sa okolnih litica rado gledale razigrane mladiće kako po docu spretno trče za loptom, kako jedni druge nadmudruju i dokazuju svoje umijeće. Uživljene u igru nisu se ljutile na propuštene tajne sastanke zakazane na Vrbovniku. 

I stariji su rado gledali nadmetanje lokalnih momčadi. Ležeći u hladu klenova, rašeljki i brijestova, glasno bi navijali, podvikivali i bodrili svoje favorite. Žučno bi raspravljali o tome koji je najbolji igrač, tko je koga udario namjerno a tko koga nehotice, je li bio gol ili je lopta prešla preko kamena jer nije bilo okvira na golovima i tako. Usput bi na dolac bacile pogled seoske žene koje su išle iz nedjeljne posjete prijama i prijateljima, od rodbine. Okrenule bi glavom nekoliko puta, rukama odmahnule kao da se čude događanjima u docu  te se lagano udaljavale prema selu. U pravilu su nedjeljni susreti završavali prepirkom između suprotstavljenih momčadi a isto tako i između gledatelja. I ma koliko se svađa dugo vodila, sljedeće je nedjelje Duboki dolac opet pomirio posvađane strane i okupio ih za novi susret. Duboki dolac je bio svjedokom svega toga od kada su u selo došle prve lopte. 

Dugo je samo igralište označavao zid. Ne zna se tko ga je i kada podigao. Ostaci zida su bili granica izvan koje se nije moglo igrati. Zid je bio iskrivljen i kao takav je služio za granicu i nikome to nije smetalo.

Kako vrijeme čini svoje, tako je došlo na red razmišljanje kako dolac srediti i dati mu novu dimenziju. I zahvaljujući pojedincima u selu pa i cijelom selu na neki način, od ideje se vrlo brzo prešlo u realizaciju. Tako je dolac zahvaljujući entuzijastima iz sela i seljanima doživio svoj preporod. Napravljeno je igralište po standardima, ograđeno, drenirano, napravljeni pomoćni tereni koji služe za odbojku i balote. Sagrađen je objekt za sve potrebe na terenu, te kao vrhunac svega napravljena reflektorska rasvjeta cjelokupnog kompleksa. Dakle, u samo nekoliko mjeseci dolac je u cijelosti izmijenio izgled i dobio svoje novo lice. Postao je športsko rekreacijski centar sela.  Na radost i zadovoljstvo svima u selu, posebice mladeži kojoj je to na koncu i namijenjeno. 

Zabrinjavajuće je zapravo to što se dogodilo prije nekoliko dana objektu u docu i okolišu.  Stakla polupana, vrata i prozori izvaljeni i polomljeni, unutrašnjost objekta uništena zajedno sa stvarima, a isto tako i okoliš oko njega. Slika vrlo ružna i tužna. Toliki trud i novac jednostavno je doslovce uništen, tako bezdušno i vandalski pa čovjek ne može vjerovati otkud počiniteljima toliki bijes.  Da su to napravila djeca od 10-12 godina, vjerojatno nitko ne bi možda ni zamjerio, jer takvima treba mjesto gdje će potrošiti višak energije koji se nakupi kada se nema što raditi. 

Međutim, prema nekim spoznajama, ovaj rušilački pohod napravili su seoski momci , u selu poznati upravo po ispadima i neodgovornom ponašanju. To su momci od dvadesetak godina i to je ono što žalosti i zabrinjava. Roditelji im sigurno ne mogu ništa, osim zaplakati. Pitanje je samo, da li je momcima žao? Srećom odrasli su, punoljetni i ako ima pravde, trebali bi snositi sankcije sami, a ne roditelji. 

Duboki dolac će selo ponovo obnoviti i dati mu još ljepši sjaj. Samo neki moraju shvatiti, da rušilački pohodi u današnje vrijeme doista nisu potrebni i nemaju smisla. Posebice kada je opće dobro u pitanju. 


Rezultat pohoda, momci, evo imat ćete šta pričat vašoj djeci! Da li ćete pustit da vam rade ovo po kući?

duboki_dolac2duboki_dolac3duboki_dolac4






duboki_dolac5duboki_dolac6duboki_dolac7






duboki_dolac9duboki_dolac10duboki_dolac11