Obrana Livna - Napad na Korićinu

Autor Administrator Petak, 16 Studeni 2012 00:00

 

Priča jednog branitelja - počeci obrane Livna

E sad sam se malo zaniteresirao, pa sam obavio dugi razgovor s jednim sa ove slike radi kronologije i detalja, da ne bude zabune. Slika je iz SD (Slobodne Dalmacije) od 28.travnja 1992. i potpisana je sa tekstom ''Prvi tim obrane Čelebića'', o kojoj sam pričao .Cijela reportaža nosi naslov ''Smrt u Čelebiću'' jer je prikazan leš vojnika iz Beograda koji je poginuo u Čelibiću a imao je 20 godina, a zvao se Dejan Stanimirović. Dokumete tog vojnika Dežulović je poslao njegovim roditeljima.
Ljudi /ovi iz Zadra , ne pripadnici TO Livno/ s ove slike su imali problema jer su se dali uslikati. Zašto ?
Krenuli su i došli pomoći Kupresu. Dana 10. travnja u hotelu u Tomislavgradu dobijaju informaciju da je Kupres gotov i da idu u Livno. Sutradan ih zapovjedništvo obrane Livna šalje na pravac prema Čelebiću. Smještaju se u školu u Ljubunčiću. Brojnost bojne Tomislav je dvije satnije (do 150 ljudi).
Odlaze poslije u Kovačić odakle su odlazili u Čelebić. Stacionirani su u kućama nasuprot groblju u Kovačiću odakle su smjene išle u Čelebić.
Dan 19. travnja. 1992., bojna dobija zadaću minirati put na prijevoju Strmica, jer se očekivao napad iz tog pravca.
Na zadaću kreće kombi i kamion Zastava sa 16 ili 17 ljudi (pobrojaće ih pa ću reći koji je broj točan). Dolaze 10-15 min. prije nego će Beli orlovi zauzeti uzvisinu. Tamo zatiču 8 ljudi TO Livno koja se morala povući iz prednjeg rova zbog tenkovske vatre. Do tog dana nije bilo borbenih djelovanja na tom pravcu. Ljudi se raspoređuju, uzimaju 3 minobacača 60 mm koji su imali u kamionu, Ose i RPGove i bez zalijeganja idu prema rovu u kojem je ostao jedan pripadnik TO Livna, musliman po nadimku Šiljo sa puškom M 48 i bacačem M 57. (napomena drugog sugovornika: Želim samo ispraviti navod da osoba nadimka Šiljo nije musliman, već hrvat iz sela Suhača-Zastinje)
Dok su oni nezalegnuti prilazili rovu Srbi su pucali odozdo, a s boka im je prišlo 8 Belih orlova koji im odmah ranjavaju zapovjednika C.

(Slika: Mali Cincar, 04.svibnja 1992. pripadnici TG 2.gbr. nose poginulog suborca Zlatka Planinca Patka)

Momak M. brzo reagira i skida trojicu Belih orlova, dok se 5 ostalih povlači u pravcu šumskog puta.
Danas mi sudionik okršaja sa gornje slike kaže da je bio bager i 6 tenkova M-84 i oko 200 Belih orlova. Kako je put bio uzak, a oni do tada nisu nailazili na bilo kakva otpor išli su iza tenkova i previše prišli blizu. Sudionik kaže da su do tada poklali neka muslimanska sela.

Uglavnom tu su tenkovskim topovima podbacivali ili tukli previsoko , dok su naši tukli onim minobacačima i PO sredstvima i po tenkovima i po grupicama Belih orlova. Borba je trajala oko 2 sata, Srbi su ostavili tenk M-84 koji je pogođen, puno automatskog oružja, bilo je odjeće krvave i probužane i po stablima, ali sudionik mi danas kaže: Niti jednog tijela nije bilo, iako su padali.
Ratko Mladić je tu večer priznao veliki poraz u pohodu na Livno i gubitak 40-ak ljudi.
Šilji su poslije dali AP Ciganku, tu su ostali još 2 noći, pao je snijeg i u to je dolazio Uskrs.
Spustili su se u Livno i kaže sudionik sa slike iz donjeg reda da su 10 dana u Livnu imali sve mukte od ića, pića i odjeće.
Kad je osvanula reportaza u SD njihovi su najmiliji saznali nakon 18 dana di su oni zapravo. Tamo su ostali točno 50 dana.
To je njegova priča od prije uru vrimena.

Zanimljivo je da je ova ista ekipa s prve slike, na ovaj prostor opet došla 1995.god. u lipnju, probiti zadnju crtu na Šatoru, uzvisinu Nos - liniju utvrđenja i bunkera, koju gen. Gotovina spominje u svojoj knjizi, a bili su prepreka za ulazaka u Grahovo.
To je bio onaj dan kad su se Srbi Unproforu u Sarajevu žalili da su ih napali NATO padobranci.
Ovaj put ovi momci su bili u sastavu 2/9 g.br. (ex.84.gardijska bojna Termiti) koja je u kompletnom sastavu povučena s Velebita, te odradila uzvisinu Nos za 45.minuta u žestokom, ali brzom okršaju (obuhvatom s leđa). Imali su 1 poginulog /Nikpalja/ i 8 ranjenih minobacačkom vatrom u šumi, koju su Srbi ipak zasuli jer im je bilo sumljivo, a koji pisnuli nisu kod ranjavanja. Inače su bili pripremili 30 mrtvačih vreća jer je HV dva puta do tada jurišao bez uspjeha, a niti MI 24 nisu pomogli. Predvodio ih je Ivica Arbanas (prvi zapovjednik svih hrvatskih snaga u Vukovaru, do dolaska Jastreba), zapovjednik bojne.
Momak u donjem redu, Ćiro je vodio taj juriš, jer je prvi došao u kontakt sa svojom satnijom - zapravo ušao pred njih u tom gustišu i kako kaže imali su ludu sreću da Srbi nisu od iznenađenja aktivirali ''televizije'' inače bi onih 30 vreća bilo malo.
Nakon ove akcije sjeli su u autobuse i kamione i isti se dan vratili zauzeti položaje na Velebitu, odakle su krenuli u Oluju sa Specijalnom policijom.
Ovu je akciju osobno pratio pok. ministar Šušak i javno ih pohvalio pred svim hrvatskim snagama.

< «		» >