Hrvoje Mihaljević - II dio

Ispis Autor Venancije Mihaljević Srijeda, 13 Veljača 2008 18:49

Statua svetog Martina na konju bit će službeni belomanastirski suvenir?

BELI MANASTIR - Mnogo se u posljednje vrijeme pisalo o slavonsko-baranjskim suvenirima, kojih, bar što se Baranje tiče, kronično nedostaje. No, da tome u bliskoj budućnosti ne bude tako pobrinuo se belomanastirski slikar, kipar i dizajner Hrvoje Mihaljević, koji je osmislio i izradio svetog Martina na konju - keramičku statuu koja bi vrlo lako mogla biti prihvaćena kao belomanastirski gradski suvenir (ili bar jedan od suvenira).
- Osjetio sam da Belom Manastiru, kao jedinoj baranjskoj urbanoj sredini, i to u usponu, nedostaje nešto prepoznatljivo, nešto što bi stvorilo njegov vizualni identitet, i na lokalnoj razini i šire - objašnjava Mihaljević, nastavljajući kako se u ovim krajevima sve više razvija turizam, ali sve brojniji gosti kući ne mogu odnijeti gotovo ništa što bi im ostalo u trajnoj uspomeni.
- Sveti Martin je zaštitnik Belog Manastira i kao takav prihvatljiv za gradski suvenir, posebice stoga što je na Dan svetog Martina i belomanastirski crkveni god, pa statua, osim značenja grada, ističe i značenje župe - kaže. Na izradi matrice radio je približno četiri mjeseca, sve je rađeno u tehnici pečene keramike, a osim prvog kontingenta koji je već otkupila belomanastirska gradska uprava, bit će moguća izrada manjih ili većih kipova, prihvatljivih za svačiji džep. Paralelno sa svetim Martinom, Mihaljević je radio i na drugim programima, pa su gotove matrice seoskih kuća s trijemovima, topoljske crkve svetog Petra i Pavla, motiva (flore i faune) iz Parka prirode Kopački rit te niz ostalih.
- Izrađene su matrice za četrdesetak suvenira, ali na tom ne mislim stati - naglašava Mihaljević, dodajući kako prezentaciju kompletnog programa, u dogledno vrijeme, planira organizirati u belomanastirskom hotelu "Patria". Bez umanjivanja prilično velikog značenja koje Baranji daju kotlić, nogari, sitna paprika, butelje vina, beljski brendovi i slično, umjetnička djela poput onih nastalih u Mihaljevićevoj radionici (ne treba zaboraviti ni, primjerice, keramičara Danijela Astaloša), kraju između Dunava, Drave i Mađarske i te kako nedostaju, pa valja izraziti nadu da će ih prepoznati ovdašnji turistički djelatnici, gospodarstvenici, političari..



(I.Getto) www.poduzetnistvo.org