55 godina Zagoričanaca u Višnjevcu
U Višnjevcu kod Osijeka 06. i 07. svibnja 2023. godine, obilježena je 55-ta godišnjica od doseljenja prve obitelji iz Zagoričana u Višnjevac.
Susretu su nazočili doseljenici i njihovi potomci svih 12 obitelji Ivkovića, Krišta i Mihaljevića koje su doselile iz Zagoričana u Višnjevac.
Dvodnevnu proslavu ljubavi prema rodnom zavičaju uveličali su im svojim dolaskom i Zagoričanci koji danas žive u Zagoričanima, Zagrebu te diljem Slavonije i Baranje.
Nakon okupljanja u Višnjevcu, obilježavanje je započelo zajedničkim posjetom Memorijalnom groblju u Vukovaru gdje su se u molitvi prisjetili hrvatskih branitelja koji su svoje živote žrtvovali za uspostavu domovine Hrvatske, za kojom su čeznuli 70-tih godina prošloga stoljeća kada su doseljavali u ravnu Slavoniju.
Nastavljeno je u Višnjevcu revijalnim nogometnim susretom ekipa iseljenih i domicilnih Zagoričanaca, koji je protekao u sportskoj atmosferi, a pobjedu je ostvarila bolja ekipa. Treće poluvrijeme uz tamburaše i slavonske delicije trajalo je do kasno u noć, uz obilje sjetnih razgovora suseljana koji se nisu dugo vidjeli ali i upoznavanja onih za koje nisu ni znali.
Centralni dio i vrhunac susreta bila je Sv. Misa zahvalnica koju je u crkvi RBDM u Višnjevcu predvodio vidoški župnik fra Ivan Kasalo. Koncelebrirali su mu višnjevački župnik vlč. Dejan Bubalo, vidoški kapelan fra Ćiro Lovrić i gvardijan franjevačkog samostana u Osijeku fra Venancije Mihaljević. U nadahnutoj propovijedi fra Kasalo promišljajući o putu koji su odabrali doseljenici iz Zagoričana u Višnjevac pronašao je mnoge poveznice tih dvaju krajeva naše domovine.
Prigodan govor u crkvi, Mira Ivković, započela je riječima dida Ile tada najstarijeg doseljenika, „Dico moja, došli smo u ovu Slavoniju da se školujete, ali nikad ne zaboravite svoju rodnu grudu, a najviše od svega čuvajte svoju viru katoličku i ponos roda `rvatskoga“
Nakon Svete Mise upriličen je svečani ručak za vrijeme kojeg su svoja promišljanja dirljivim govorima, ozareni zavičajnošću, izrekle sve četiri generacije doseljenika.
Prva i danas najstarija, Nediljka Ivković – Cura govorila nam je o otiskivanju iz ljubljenog kraja u nepoznatu zemlju. Vođeni ciljem dobrobiti za svoju obitelj, sa suprugom Ivom Mirkinim, tražili su kutak zemlje na kojem će podići svoju djecu.
Pronašli ga u Višnjevcu.