Neobična priča

Milan Krišto —

Neobična priča
U jednom selu kod Kupresa je živio čovjek koji se bavio uzgojem golubova. Kažu ljudi da ih je u jednom trenutku imao oko osamstotina. Živo čudo. Golubove je uzgajao s posebnom pozornosti  i ljubavi. Za njega i njegove golubove znalo se na daleko. Nije on to prodavao nego, kažu tko god bi došao upitati za golubove on bi ih darivao bez ikakva novca. Bio je duša od čovjeka. Dogodilo se da je uzgajivač golubova iznenada umro. Pričalo se da je to bila velika žalost i tuga za cijelo selo i čitavu okolicu. Na sprovod su došli svi koji su poznavali uzgajivača i svi kojima je poklonio golubove. Bio je to veliki sprovod kakav se dugo u ovim krajevima nije zapamtio. Kada su sanduk s tijelom iznijeli iz kuće da bi svećenik mogao početi sprovod, svih osamsto golubova je sletjelo na okolne krovove kuća i drveće čekajući da sprovod krene. Lišće se na drveću nije vidjelo niti se vidio crijep na krovovima. Ljudi su se samo čudili tom događaju.
Kad je krenuo sprovod ispred kuće, nebo je bilo prekriveno silnim brojem golubova koji su nadlijetali povorku. Pričalo se da je dan bio sunčan i da je bilo vruće, a kad su nadletjeli golubovi iznad sprovoda, ljudi su doslovce uživali na sprovodu u hladovini što su je napravili. I tako do groblja su golubovi cijelim putem letjeli iznad sprovoda. Do groblja je trebalo više od pola sata hoda.
Kad je sprovod dolazio do groblja, golubovi su se spustili i napravili špalir skroz do ulaza u groblje. Poredali se jedan do drugoga i mirno stajali čekajući da i zadnji sudionik sprovoda u koloni prođe do groba. Kod groba su stali u osam redova po njih stotinu i mirno čekali da svećenik završi molitvu.
Kad je svećenik završio molitvu nad grobom, ljudi su počeli zatrpavati grob. Kad su golubovi vidjeli da ljudi zatrpavaju, i oni su najednom priskočili i pomagali ljudima. Nogama su gurali zemlju u grob.

Priču sam čuo na FTV. Možda nije doslovce napisana onako kako je ispričana ali je u suštini takova.