Zanimljivosti

Venancije Mihaljević —

Zanimljivosti

NOVO NA NAŠOJ STRANICI !!!

Poštovani, otvorili smo ovu rubriku, pošto ste Vi to tražili. Stoga objavljujemo par priča koje ste nam Vi poslali. Uskoro ćemo počet sa svakodnevnim ažuriranjem novih vijesti i zanimljivosti, vaših priča i dogodovština, bilo izmišljenih, bilo iz stvarnog života. Hvala

 

NARODNI OBIčAJI UOčI SV. IVE

Uoči sv. Ive pale se svitnjaci.Ovaj običaj,dakako,nema nikakve veze sa sv.Ivanom Krstiteljem.Smatra se da on seže još iz pretkršćanskog doba,kad se vjerovalo  da paljenje visoke vatre može otjerati vještice i zle duhove.Zlo bi se u ovom slučaju moglo protumačiti i  kao nametnici koji bi mogli napasti i upropastiti urode.

Ovaj običaj paljenja svitnjaka održao se i u našem selu.Svaki zaseok imao je svoj svitnjak.A posebno zanimljivo bilo je gledati čiji će biti najveći.

Toga dana  mi djeca smo s veseljem skupljali granje i slamu.Teta bi nam svake godine napravila narukvice od trobojnice,koje smo mi ponosno nosili na rukama i nestrpljivo iščekivali večer kad ćemo se svi okupiti i zapaliti tu visoku vatru.Uz svitnjak bi se pomolili i družili do kasno u noć.čak se znalo i zapjevati.Naravno da smo se ovom događaju najviše veselili mi djeca.Svoju vještinu i hrabrost pokazivali smo preskakanjem preko svitnjaka.

Sv. Ivo bio mi je jedan od najdražih blagdana tijekom godine i uvijek ga se rado sjetim,jer me vrati u bezbrižne dane djetinjstva,koje sam provela u najljepšem kutku svijeta.

 

                                                                          

Autor teksta: Kristina Ivkovic

 

 NARODNI  OBIčAJI UOčI SV. IVE

U nedjelju 24.lipnja je blagdan sv. Ivana Krstitelja. Prema tradiciji uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja i u livanjskom kraju pale se svitnjaci.

  I ove godine će se slaviti svete mise na groblju sv.Ive kod bolnice u Livnu, gdje je za tu prigodu napravljena oltar sa nadstrešnicom. Te u Podhumu gdje se ove godine održavaju i nastupi kulturno-umjetničkih društava iz Livna i gostiju iz BiH.

                                                           Tekst:Venco

 

 

NEK SE I NAS DJECA SJEćAJU!

 

Sjećate li se ovog starca i dobročinitelja?

Ova tema mi je došla sama od sebe. Prošli tjedan sam kosio livade na Vrbovniku. I sa sjetom sam gledao u staru trošnu kućicu, gdje su nekad ljudi gasili žeđ, gdje se blago napajalo, pralje veš prale na hladnoj vodi koja je tekla cijelu godinu. Sada je to samo ruševina od koje svi okreću glavu.

Stoga sam jednostavno došao do zaključka: Zašto ne napravit nešto u vezi toga? Zašto tom starcu nevratiti život? Ako ga je on davao nesebično svima nama, iz generacije u generaciju, tokom cijele godine. Vratimo sad mi njemu život, idemo ga OBNOVITI!

Pozivam sviju Vas, koji ste dobre volje, te uistinu želite učestvovati i koje nostalgija vuče za tom hladnom vodom, da se dogovorimo i krenemo sa obnovom neprocjenjivog blaga našeg sela i okolice.  

 

 

Želio bi čuti i vaše prijedloge i mišljenja o izgledu novog-starog „Vrbovnika“. Sama obnova će na kraju ovisiti o svima nama i sredstvima koja mi prikupimo.

 

  Naši prijedlozi su:

  1. Rekonstrukcija starog objekta
  2. Izgradnja novog (sjenice)
  3. Obnova starog objekta i izgradnja novog (sjenice)

  Na nama je želimo li gledat kako dalje propada ili uživati u hladnoj vodi i lijepom odmorištu. Ili ćemo nastavit kao pojedinci u narednom tekstu!!!

                                                                                      Ideja i tekst:Venco

 

Foto: Uhvaćen na djelu  

ImageEvo kako se livnjaci odnose prema prirodi i okolišu. Ovo je iznad sela Zagoričani. Došao čiko istovariti smeće. Naravno na za to predviđeno mjesto koje zadovoljava sve uvjete, a to su: 1. da je blizu puta, 2. da je već neko odlagao smeće,3. da nije daleko od kuća.

Da bude veće zlo, ovaj čiko je cijeli život proveo na "ZAPADU". Sad vi razmislite ko je kome zapad!

                                                                             ( izvor: www.livno-online.com )

 

 

 


NOćNI IZLAZAK 

Bila je subota i ja odlučila malo izaći van. Nazvala ja moje prijateljice i one pristale. Odemo mi u grad. I tako mi uđemo u jedan kafić i priđe nam neki dečko i pita: "ćao cure, šta će te piti?" Gledam ja njega i mislim u sebi "bolan ružan si, de se makni. Uff...kad to konobar. Zajeb..

I tako nas cijelu noć gledali neki a dečki jedan ružniji od drugog.....šta je ovo matere ti, nema ni jedan lip tu. Ja to govorim svojim priteljicama kad on.... Lip ko jabuka , crn, zgodan..ufff....sve bi dala za njega . Priđe on meni: "Hvaljen Isus i Marija", Ja: "uvijek bili".  Eh, vidim ja odmah  da je iz neke lipe katoličke obitelji. Kaže on meni: "Ja sam Marko iz Zagoričana". "Drago mi je, ja sam Anđelka sa Megdana". Mislim ja u sebi da mi je znati di je to....Zagoričani..........pa ...jao......ja sad se ja siti to je ono lipo selo koje pripada našoj župi kad se ide u Šujicu.(di krave pasu pod ručnom). Oooooo lip momak, lipo selo kud ćeš bolje.........i tako mi.......Nastavak sljedi.

Napisala: A. Brešić

 

 

HUMOR 

Bilo je to prošlog stoljeća, krajem 80-tih godina, u okolici Kupresa. Momak na oči lip, lip ko slika. Došao kod cure u Kupres. Njeni ukućani što god su upitali on je samo kratko odgovarao - valjda je momak stidan. Poslije nekog vremena odoše ukućani spavati, ostadoše samo njih dvoje. Dok je bilo tv programa oni su gledali televizor , poslije su slušali radio. On je u među vremenu upitao samo čašu vode, jadnik je ožednio. Šuti ona, šuti on i sve do trenutka dok on nije shvatio da bi morao krenuti put Zagoričana. Cura ga isprati do vrata, kad će on: "Pa kad se ponovo vidimo?"  Cura mu odgovara: "Kad ponovno    ožedniš!"

Napisao:B.Mihaljević