Zagoričani se spominju prvi put 1400. godine u darovnici kralja Stjepana Ostoje Hrvoju Vukčiću.
U popisu Livanjske nahije iz 1711. godine izmedju 15 sela spominju se i Zagoričani.
Biskup Pavao Dragičević 1741. godine u opisu hrvatskog stanovništva livanjskog kraja spominje 35 sela. Medju njima i Zagoričane, ali zajedno s Potočanima.
Pretpostavke za podrijetlo naziva sela:
Potočani i Zagoričani su u prošlosti imali zajedničko ime "Podgreda", ali selo je bilo dosta razbacano i imalo dosta zaseoka:Grgići, Periše, Vidovići, Krište itd. Grad Livno koje je uvijek bilo centar okoline za sela je imao svoj stav: Ljudi koji su dolazili u grad su bili kmetovi i raja, grad je izmišljao imena mjesta odakle su dolazili seljaci. Potočani su dobili ime po potocima koji su tekli tokom cijele godine, Zagoričani po tom što su ljudi dolazili iza brda "gore" iz planine. To je mišljenje ovdašnjih ljudi, koje ne mora biti istina ali je prepostavka . (izvor:Bosna srebrena)
Popis biskupa Fra Pave Dragičevića, 1741-43.
Potočani-Zagoričani
Vizitacija u župi Livno obavljena je od 15.10. do 3.11.1741., a u selu je tada živjelo ukupno 149 stanovnika.
Nakon nešto više od dvije godine iz Izvješća ... biskupa Dragičevića, od 29.2¸1744. godine, možemo vidjeti da se broj stanovnika ova dva sela povećao za 26 osoba. U selu je tada bilo 17 obitelji s 175 duša.
Popis biskupa fra Marijana Bogdanovića, 1768.
Greda (još uvijek oba sela)
Vizitacija je trajala 15-ak dana, a u selu je ukupno živjelo 262 stanovnika
Popis biskupa Miletića iz 1813.
Biskup Miletić nije načinio popis po prezimenima već se pozabavio statističkom slikom.
U Zagoričanima su zapisana sljedeća prezimena: Bodulica, Dubravac, Ivković, Klišanin, Krišto, Laštro, Lučić, Marković, Mihaljević, Omrčen i Rajčević.
Ukupno 13 obitelji s 138 duša.
Prema službenim popisima u socijalističkoj Jugoslaviji broj stanovnika je sljedeći:
- 1948. - 651,
- 1953. - 653,
- 1961. - 753,
- 1971. - 799,
- 1981. - 782 (od čega 772 Hrvata, 4 Jugoslavena i 6 ostalih) i
- 1991. - 702 (od čega 700 Hrvata i 2 ostalih)
Dodatak:
Nekropole stećaka nalaze se i na lokalitetima Glavica i Ravni dolac. Nešto je veća nekropola kod vrela Vrhovnik, gdje ima 34 stećka. Muslimansko groblje nalazi se na lokalitetu Tursko groblje, iznad seoske škole. Vidljivi su samo ostaci mezarova bez nišana. Istočno od sela, na mjestu zvanom Kamenice, ostaci su starog groblja, gdje su se, prema seoskoj tradiciji, sukobile dvije vojske. Na katoličkom groblju ima veći broj lijepo klesanih spomenika, uglavnom križeva, s kraja XIX stoljeća.
U XIX st. vlasnici najvećeg dijela Zagoričana bili su livanjski Brkići, ćuze i Golubovići. U Brkića su bili kmetovi Mihaljevići, Kriste i Ivkovići, u ćuza Lozančići, Ivkovići, i Suše, a u Golubovića Ivkovići. Ovdje su imali kmetove i Havale (Ivkovići, Džeke), Bubale (jedna kuća Ivkovića) i Hodžići iz Rapovina (Maglice i Dalići). U tapijama se oni nazivaju Hodžić Zagoričanin. Golubovića kula u Zagoričanima stajala je u tom selu do sedamdesetih godina XX stoljeća, kada je porušena. Petrić spominje ostatke jedne turske građevine koju narod zove Golubovića kula.193 Na Borovoj glavi, u blizini Kraškog polja, bila su dva hana: Brkića i Dolića. I prije njih postojao je jedan han u vlasništvu Brkića označen kao Stari han.
Izvor Vrhovnik, koji napaja selo od 1956. godine, spominje
još Lozić kao najglasovitije vrilo. U selu je bunar
Jabukovac. Izvori vode su i Studenac i Kadanj, te stari
Krištin bunar. Toponimi u Zagoričanima su:
Bisaguše, Brkića han, čukovac, Dolac, Dolića han, Gaj,
Glavica, Jabukovac, Jasenovci, Kadanj, Kalabić, Kamenice,
Krči, Krištin bunar, Kruške, Kuk, Kužno greblje, Liske,
Mukinje, Petrov grob, Poljčakuša, Prodol, Pržine, Ravni
dolac, Rimska cesta, Rudeljevine, Ruja, Spain, Stari han,
Studenac Bunar, Tursko groblje, Vignjevišće, Vrhovnik.