Ti si ovdje : Home // Novosti // Kultura // EKOCID I ETNOCID

EKOCID I ETNOCID

IspisE-mail Autor Milan Krišto Ponedjeljak, 25 Veljača 2008 21:54

kosara2Gledajući ovih dana nedavno snimljene fotografije izgorjelih Kruga nisam odmah reagirao na fotografije izgorjelog Kruškog polja, Bobovnika, Dolaca, Dražica, vjerujem Privija, Dolića košara, Barišinih košara i ostalih poznatih mi toponima dok nisam ugledao izgorjelu košaru Zuberovih košara što su je prije nekoliko godina podigli filmski radnici za potrebe snimanja igranog filma i serijala «KONJANIK».

Kada sam gledao navedeni film, srce mi je uvijek zaigralo kad bi se pojavila scena u kojoj se vidi ta košara. Nije meni srce igralo zbog scene ljubavnog čina Revača i njegove mlade, nego zbog ambijenta i krajobraza i što se konačno netko sjetio taj  ambijent pun prirodne ljepote zapisati na filmsku vrpcu i pokazati svijetu.

Gledajući zgarište, vidio sam jad tog našeg kraja i maćehinski odnos lokalnog stanovništva  prema svemu lijepom što taj kraj ima. Valjda misle da to nije njihov kraj i da se to njih ne tiče, pa zašto bi išta u tome smislu trebalo mijenjati ili ne daj Bože poduzeti. To je ETNOCID. Atak na baštinu.

Sjetim se  izgorjele Jelovače od prije nekoliko godina. Kada će Jelovača biti ono što je donedavno bila? Znade li netko koliko godina treba jednoj bukvi da naraste, ako joj je promjer debla  50 cm pri panju, u tim našim škrtim krškim predjelima i koliko treba stablu da dosegne visinu od nekih desetak metara? Koliko jasiki, divljoj kruški i jabuci? Koliko mukinji, berekinji, vrijesku, tisovini, lijeski? Da li će uopće više ikada narasti? 

cincarJelovača,  Ivovik  i Kukalj bile su čiste bukove šume tu i tamo prošarane sivim lišćem mukinja. Posebice Jelovača gdje je sječa bila, zbog ograničenog pristupa slaba, bila je «steća» bukova šuma gdje su bukve dosezale i do dvadeset metara u visinu i preko pola metra promjer debla. GDJE JE SADA TA ŠUMA, GDJE JE TAJ VIŠESTOLJETNI TRUD čUVANJA TE PLANINE. Pa tamo su se nekada čuvali volovi po cijelu godinu. Tamo su bile Tomaševića košare i lokva na kojoj je, sjećam se dobro, u sred ljeta bilo snijega. Zapitat će se mnogi kako snijeg u sred ljeta? Lijepo. Tomaševići su znali sačuvati snijeg da bi lokva cijelo ljeto imala vode. Uz lokvu, u hladovini su snijeg pokrivali debelim slojem slame i tako ga očuvali da bi lokva imala tijekom ljeta vodu. A ni zima u to vrijeme nije završavala u veljači ili ožujku kao ovih godina, nego početkom svibnja. ZAŠTO DANAS TAKO RANO PRESTAJE ZIMA ILI ZAŠTO TAKO RANO DOđE LJETO?

Mogli su Timaševići i svi drugi Zagoričanci davno posjeći okolne šume. Stari nisu bili ludi i naivni. čuvali su šume a raskrese vršili da bi bolje rasle. Nije se u narodu bez razloga govorilo «Odvuče Jelovača kišu, šuma je». Padaju li danas snjegovi i kiše češće nego prije?  Pa i sadili su mladice da bi ljepše oko kuća i u selu bilo živjeti. 

Ja nisam osobno bio na Jelovači od kada se dogodio ekocid na njoj, ali sam uvjeren da nema ni jedne bukve koja je ostala netaknuta. Poznavajući mentalni sklop našeg čovjeka, vjerujem da su pojedinci odrezali i one u kojima je bilo života kada su «čistili» Jelovaču od izgorjelih stogodišnjih stabala. Sigurno su se služili sljedećim zaključkom: «Šćeta je ne odrizat. Ravna, debela i još uz cestu.»

Prošećite Šušnjovačom pa pogledajte one hrastove šumarke. Rijetko koji hrast je prešao visinu tri metra i debljinu stabla od nekih desetak centimetara. Da li je netko odrezao to stablo i pokušao izbrojati godove? Ne mogu se izbrojati jer je godišnji prirast hrasta gotovo nevidljiv. God na godu. A o tvrdoći toga drveta da se i ne govori.

Znade li netko, što se događa sa tlom na tim strmim padinama Jelovače, Oštrulja, Ivovika, Kukalja, Bobovnika?

Znade li netko što se događa sa životinjskim svijetom u tim područjima? To bi naši kršni lovci trebali znati. A da li stvarno znaju? Njih pozivam i prozivam da kao udruga poduzmu nešto za zaustavljanje ovakvog odnosa, za ne gašenje požarišta, za devastaciju terena i uništavanje biljnog i životinjskog fonda. Treba se slikati, družiti, loviti, ali isto tako treba poduzeti sve da se zaustavi ovakav nemar. GDJE ćETE LOVITI AKO NEMA ŠUME?

Užasno sam bio razočaran kad sam, nedavno dolazeći u selo vidio da u groblju i oko njega nema niti jednoga jedinog drveta. Groblje i prostor oko njega izgledaju kao pustinja.

selo00NEMA ONE JABUKE ŠTO JE RASLA U SRED GROBLJA. I ONA JE IMALA BAREM PEDESET GODINA. BEZ OBZIRA ŠTO JE RASLA U GROBLJU, JELI SMO NJENE PLODOVE. ONA JE U GROBLJU BILA SPOMENIK. NAJVEćI, NAJLJEPŠI.

NEMA RAŠELJKE NA ULAZU U GROBLJE. NE ONE STARE GDJE SU IVKOVIćI NAPRAVILI GROBNICE, NEGO ONE DRUGE NEŠTO MANJE. MA NEMA NIŠTA OSIM SIVIH SPOMENIKA U TOM JADNOM ZARASLOM GROBLJU.

NEMA RAŠELJKE ISPRED CRKVE. ZAMISLITE PAMETI I STRUKE NAŠEG POJEDINCA KOJI SEBI UZME ZA PRAVO ODREZATI JEDINO DRVO ISPRED CRKVE KOJE JE ZA VRELIH LJETNIH VRUćINA DAVALO HLADOVINU NA ONOM GOLOM TERENU. NEVJEROJATNO ŠTO LJUDI RADE.

ZAŠTO TAJ DRZNIK NIJE OčISTIO GROBLJE OD STARE TRAVE I TRNJA. ZAŠTO BAREM DVA PUTA GODIŠNJE NIJE POKOSIO TRAVU I ŠIBLJE U GROBLJU. NEćE.  (Pade mi na pamet, treba ga zapaliti da se očisti od korova i nemara).

ON OD JABUKE NIJE VIDIO GROBLJE A OD RAŠELJKE NIJE VIDIO CRKVU.

ON JE PAMETAN I REVAN ZA NAPRAVITI ŠTETU. A KORIST? NE ZNA TAJ ŠTO JE KORIST.

 

borNjemu poručujem: Vidio sam u Borovom polju uz cestu jedno jedino drvo bora. U siječnju još nije bio izgorio. To je naš bijeli bor što raste na Borovoj glavi i što mu je sjeme vjetar donio baš tamo uz cestu. Otiđi, jadniče, u polje i odreži ga da se ne bi razmnožio. I zapali vatru oko mjesta gdje je bio, da se koja sjemenka što ju je prosuo ne bi primila.
 

Na zdravlje? Vi samo šutite. Tako ih podržavate.

 

 

Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 344 posjetitelja online

Novi komentari