Ti si ovdje : Home // Novosti // Kultura // Delmatske gradine

Delmatske gradine

IspisE-mail Autor čečura Srijeda, 09 Srpanj 2008 11:55

gradina-klacine

         

        Tisućljetni kontinuitet ljudskog življenja u našem kraju može se pratiti od mlađeg kamenog doba. Prostor koji ubuhvaćaju sela: Zagoričani, Potočani i Dobro i visoravan Kruzi je prostor koji je ugrubo obilježen zamišljenom crtom: Cincar, Borova glava, Ivovik, Jelovača, Rudine, Orlovača, Begovača.
        
         Najstariji poznati nam žitelji ovoga kraja su iz ilirskog plemena Delmata, o kojima i danas svidoče njijove gradine i mnoštvo gromila (tumula – grobnih humki) razasuti ne samo oko gradina nego i po cilom kraju. U imenu Delmata do danas se sačuvalo njijovo osnovno zanimanje. Bili su stočari, prvenstveno ovčari. Danas bismo ji upravo tako zvali - Ovčari. To njijovo zanimanje potkrepljuje i činjenica da je u nji bijo vrlo raširen kult najomiljenijeg pastirsko-šumskog boga Silvana. To je božanstvo bilo zaštitnik i divljači i svega što je u vezi sa šumom i brdima, prikazivano neritko i u društvu također omiljenog ilirskog božanstva Dijane (božice šuma, lova i divljači). Delmate je karakteriziralo rodovsko-plemensko ustrojstvo društva. Zemljište im je bila zajednička svojina.
          Znanstvenici su utvrdili da je najviše gradina podignuto u željeznom dobu, i to od 8. do 5. st. i bile su u funkciji do rimske okupacije, a neke su ostale u funkciji obrambeni potreba i za rimske uprave. Od nasutog kamenja i suvozida gradine su Delmati podizali na strateški pogodnim uzvisinama, teže pristupačnim i prirodno dosta dobro zaštićenim, i to na terenima pogodnim za ispašu stoke i u blizini izvora ili veći lokava, di su kao stočari mogli napajati stoku. Služile su kao utvrde za obranu i kao sklonište za vrime opasnosti. Međusobni sukobi među stočarima bili su česti, jer je prevlast nad ispašama bila od životne važnosti. Oblik gradine uvjetovan je terenom na kojem je sagrađena – najčešći je potkovičasti. Više od 1/3 bilo je trajno naseljeno (Gradac iznad Potočana i gradina u Klačinama).
            Bilo je i podgradinski naselja po padinama brigova, na čijem vr'u je gradina. Takvi podgradinski naselja bilo je ispod Gradca u Potočanima i ispod gradine u Klačinama, a neka su naselja bila i otvorenog tipa (na Vrbovniku između Potočana i Zagoričana). Tragovi kuća nisu sačuvani jer je drvo od kojega su napravljene te kuće istrunulo i potpuno isčezlo u minulim vrimenima. No sačuvano je dosta predmeta od bronce, željeza i gnjile. Po mišljenju neki učenjaka, na svaku gradinu dolazilo je po 200 stanovnika. Sa svake gradine vide se još bar dvi. Svitlosnim signalima (zapaljene vatre) informacija je za tili čas išla s gradine na gradinu.    
        
Od 32 gradine u livanjskom kraju 4 su na našem području. Svaka od nji (Gredine više Vrbovnika, Klačine iznad Zagoričana, Gradac iznad Potočana i gradina na Begovači) bila je predmet zanimanja ne malog broja arheologa. Stoga ćemo ovdi navesti samo najvažnije podatke:

             1. Gradina na Begovačinalazi se na jednom uzvišenju tako pogodnom da se s nje vidi desetak drugi gradina. Najbliže joj je mala gradina osmatračnica na Crkvini iznad Begovače, u čijoj je neposrednoj blizini nekoliko manji gromila. Ona kontrolira cili jugoistočni dio Livanjskog polja. Na granici je između današnje vidoške i livanjske župe. Ograđena je bedemom nepravilnog ovalnog oblika (oko 170x80 m) načinjenog od suvozida i nabacanog kamenja. Po mišljenju neki učenjaka bila je trajno nastanjena, dok drugi s više argumenata zaključuju (zbog ritki nalaza keramike) da nikada nije bila trajnije naseljena. Unutar gradinskog prostora su već prikopavana dva oveća tumula i još šest manji. Na širen prostoru oko gradine ima više gromila. Na jednoj od nji je Vjeko Sučić 70-i godina dvadesetog stolića našao kamenu sikiru i dao je fra Miroslavu Džaji

             2. Gradac iznad Potočana - je gradina na samom rubu strmo odsičene kamene grede, otvorena prema jugositoku. S nje puca pogled niz cilo Livanjsko polje. Vizualno je povezana s gradinom na Gredini, gradinom na Begovači i još desetak drugi u Livanjskom polju. Na toj nasutoj gradini ne baš savršenog potkovičastog oblika danas se ne vide tragovi suvozida, jer je zatrpan kamenjem obrušenog nasipa, koje je smanjilo nekadašnju površinu platoa, čija je veličina danas oko 70x30 m. Ispod grede na kojoj je Gradac idealan je teren za podgradinsko naselje. Na gradinu se ulazilo sa zapadne strane, iz pravca kojim je od Potočana između stina bio usičen put do vr'a grede. Taj put je dograđivan i održavan i za rimske uprave, jer je Gradac bio neka vrsta rimskog kastela, na što upućuju ostatci pravilnog zida (širokog 80 cm), koji je sazidan i od obrađenog kamena vezanog krečnom maltom

             3. Gredine više Vrbovnika - gradina je locirana na istaknutom kuku ispod Nikolića grede, tik iznad starog puta Livno-Šujica. Južno, s druge strane puta, vrilo je Vrbovnik. Kamen s nasipa uglavnom je rasnesen za gradnju okolni kuća i za izgradnju puta koji tuda prolazi. Plato gradine uz južni rub dug je oko 55 m, a širok oko 21m. Na zaravni ispod puta je sloj debljine 30-40 cm, u kojem se nađe dosta keramike koja je i na platou gradine. Na toj blagoj padini prema vrilu Vrbovnik bio je idealan teren za podgradinsko naselje. Toj gradini gravitira i gromila u Gustoj strani, u kojoj je 1937. god. Ivo Lozančić našao dosta vridni predmeta. Na padini, od gradine na Gredini pa gotovo do gradine u Klačinama, s jedne i druge strane stare austro-ugarske teste 15-ak je što veći, što manji gromila. Niz padinu (otprilike na sridini između dviju gradina) uzdužno od ceste do dionice prastarog puta što ispod te kosine od Vrbovnika vodi prema Klačinama, podignut je nasip dug 80-ak, a širok oko 3 m. Na njemu se također nađe ulomaka keramike. Prilikom kopanja jednog usika uz sjeverni rub nasipa gradine „izišao je na vidjelo čitav zid, načinjen od kamena povezanog krečnim malterom. Radi se vjerojatno o temelju neke građevine iz srednjeg vijeka ili još kasnijeg vremena“. (Benac n.d. 104.). Ova je gradina vizualno povezana s Gradcom iznad Potočana, gradinom na Begovači i još 4 gradine u Livanjskom polju

gradina-klacine002             4. Gradina u Klačinama - napravljena je na usamljenom brežuljku također ispod Nikolića grede (ispod krajnji njezini litica). Gotovo potpuno je uništena kad je s nje odvezen kamen za izgradnju asfaltne teste Livno–Šujica. Desetljećima služi kao plandišće za goveda. Ona je na trasi stare austro-ugarske makadamske teste, koja je u luku uz nju prolazila s južne strane, a onda je po još starijoj trasi napravljen put i s njezine sjeverne strane, te je ona ostala kao otok okružena putevima. I. Bojanovski je zabiližio da je stajala na starom predrimskom putu, koji nije korišćen u rimsko doba. Ova gradina (66x35 m) bila je na istočnoj strani zaštićena nasipom visokim 20-25 m, a sa sjevera i zapada štitile su je strme strane. Svi su istraživači konstatirali da su na njoj našli mnoštvo ulomaka predhistorijske keramike, što pokazuje kakav je bio intezitet života na gradini, koja je, kako zaključuje Benac, nastala između 800. i 700. g. prije Krista, u vrime iz kojega datira i otkopana gromila u Gustoj strani nedaleko od Vrbovnika. U svibnju 1926. godine na ovoj gradini je Anto Tadić iz Livna našao jedan željezni kelt (sikira) i darovao ga Zemaljskom muzeju u Sarajevu. S ove gradine vide se gradina na Begovači i još 4 gradine.

(Tekst sastavljen služeći se podatcima iz knjige S vidoške gradine, S. Manđerala)  
        
Komentari (0)add comment

Napišite komentar
smaller | bigger

security image
Upišite prikazane znakove


busy

Online

0 korisnika i 329 posjetitelja online

Novi komentari