zagoricani.com

Pozdrav i odzdrav: "bok" ili "bog" Zagreb je bio dugo godina grad unutar Austrije, zatim Austro-Ugarske. Tijekom vremena doselile su se austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske (u ophođenju teatralnije) verzije njemačkog jezika. Građanski trgovci prema svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav Mein Buecken, iskvarena verzija austrijskog njemačkog koja se u Zagrebu čitala kao MAJN BOKN, ili MOJ NAKLON. Tijekom vremena paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava. Tako da se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a u susretu sa skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN nastao je tipično zagrebački pozdrav BOK, sa kratkim o ili ponekad dvostrukim o. Te su se obje verzije mogle još čuti kod trgovaca pedesetih godina (kao i obraćanje mladicima sa npr. "mladi gospon" i sl.) ali se kasnije "moj naklon" polako gubi pod utjecajem pridošlica s raznih strana i gubljenjem građanskog obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva. Pozdrav i odzdrav "bok" ne postoji stoga u Rijeci, Splitu pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji pa odatle tamo "cao", "adio" i sl. Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austrijsko-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi. Pa su počeli koristiti izraz "bog", koji nikakve veze nema s pozdravom "bok".
Spominjanje Boga u Zagrebu se koristio kao odzdrav na rastanku u obliku "s Bogom", kasnije "zbogom", kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Recimo pozdrav s vjeronauka je bio "hvaljen Isus" a odzdrav "na vijeke". Javlja se i verzija "Bog daj", koja isto nema veze s "bok". A iz razloga straha, da se ne spočitava vezanost za srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav "ZDRAVO" jer je to "kao srpski". A nije! Jer i najljepša hrvatska molitva počinje sa "Zdravo Marijo".