Ti si ovdje : Home // Priče // Priče Drage Mihaljevića // Bleiburška tragedija i Križni put Zagorčanaca

Bleiburška tragedija i Križni put Zagorčanaca

IspisE-mail Autor Drago Mihaljević Srijeda, 15 Svibanj 2013 00:00

bleiburg_raskrizje        Prije više od šest desetljeća, na 15. svibnja 1945. godine, kod austrijskog mjesta Bleiburga, Hrvatska vojska i civili bili su prisiljeni predati se britanskim snagama koje su ih, potom, izručile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komunističke Demokratske Republike Jugoslavije. Tada se dogodio ratni zločin i zločin protiv čovječnosti kojega su počinile vlasti nove države. Započeo je 17. svibnja, a nastavio se i nekoliko narednih mjeseci. Postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici sigurnosne jugoslavenske službe Odjela za zaštitu naroda (OZN-a) i komunistički aktivisti, protivno Konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika, masovnim i najokrutnijim zločinima na području Austrije i diljem bivše Jugoslavije na najzvjerskiji način poubijali su većinu zarobljenika. Tako je malo pitomo mjesto Bleiburg postalo simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici. Većina je zarobljenika, bez ikakvih sudskih postupaka, poubijana u kolonama smrti diljem Jugoslavije, od Slovenije do Makedonije. Te kolone smrti su u iseljeničkoj hrvatskoj literaturi nazvane Križni put i označavaju stradanje pripadnika snaga NDH i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do kolovoza 1945. Opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945., ali je ubijanja (iako u manjem obujmu) bilo i kasnije.

ustase_ndh        Rijetki koji su preživjeli o tome nisu smjeli pričati ili su prvom zgodom prebjegli na zapad i o tome svjedočili. Naši jadni ljudi, roditelji nestalih, do smrti su se nadali da su im sinovi živi i da će se jednog dana javiti. Zbog toga nikada nisu ni misu htjeli platiti za mrtve. U selu se pričalo da su do 1950. dolazila neka pisma, ali su ih nove vlasti uz pomoć svojih sluga u selima (i danas se priča koji su to bili, ali zbog neprovjerenosti neću o tome pisati) zaustavljali, otvarali i nisu dali da dođu na odredište. Isto se po selu pričalo da su se prvim gastarbajterima u Njemačkoj  znali obratiti nepoznati ljudi koji bi ih pitali nešto o selu, ljudima i sl. A kada bi ih priupitali nešto o njima ovi bi otišli i više se ne bi vraćali. Zbog toga su mislili da su to oni naši nestali koji su preživjeli, ali se zbog straha za svoj život i život svojih obitelji u domovini nisu htjeli javiti i pokazati da su živi.

        Do danas, više od 60 godina nakon tih događaja i više od 20 godina nakon rušenja komunizma, još ne postoje egzaktna istraživanja o broju žrtava ovih događaja, ali mi Zagorčanci skoro sa sigurnošću možemo znati koji su naši nastradali u tim zbivanjima. To su svi oni za koje se i sada umjesto „poginuo u ratu“ kaže „nestao poslim rata na Blaiburgu ili Križnom putu“ i oni koji su poubijani bez suđenja na livanjskom području do kolovoza 1945., a to su:

„Nestali“:

  1. Stipe Mihaljević, Ivana i Kate r. Bandov, rođen 1910. (ujak Marka Bože Čečurina)
  2. Jakov Mihaljević, Paške i Ivke r. Brešić, rođen 1920. (stričević Milana Stipanjićkina)
  3. Marko Mihaljević, Joze i Kate r. Erceg, rođen 1920., (Bestov stric)
  4. Ambroz/Abija Mihaljević, Ivana i Kate r. Bandov, rođen 1921 (Stipin - pod br 1 - brat)
  5. Dragutin/Drago Mihaljević, Ante i Luce r. Perković, rođen 1922. (Čečurin)
  6. Milutin/Milan Mihaljević, Ivana i Ivke r. Propadalo, 1922, (Milanov i Marinkov did)
  7. Tadija Mihaljević, Paške i Ivke r. Brešić, rođen 1923. (Jakovljev - pod br.2 - brat)
  8. Marko Mihaljević (Pendić), Pere i Anice r.Baković, rođen 1905.
  9. Jakov Mihaljević (Pendić), Pere i Anice r. Baković, rođen 1915.
  10. Spasoje/Zele Mihaljević (od Zubera), Stipana i Celije r. Ivković, rođen 1919. (Mirke Matina stric)
  11. Jozo/Jokan Mihaljević (od Zubera), Perice i Mare r. Ivković, rođen 1924. (Jake Škrapušina brat)
  12. Jandre Ivković, Marka i Anđe r. Babić, rođen 1916. (Zelin brat)
  13. Rude Ivković, Ile i Janje Bandov, rođen 1920. (Ante Ivanova stric)
  14. Srićko Ivković, Mirke i Ruže r. Mihaljević, rođen 1923. (Zubonjin-Marjanov brat)
  15. Radoslav Ivković, Veseljka i Kate r. Pavičić-Šesto, rođen 1924. (Radin i Veselkov ujak)
  16. Frano Ivković, Rafe i Ivke r. Ćubela, rođen 1925. (Mirkin brat)
  17. Jozo/Jozina Ivković (od Zubera), Ilije i Ivke r. Bralo, rođen 1912. (Šolić)
  18. Tome Ivković (od Zubera), Nike i Cele r. Mihaljević, rođen 1919. (Šolić)
  19. Marijan Ivković (od Zubera), Stipe i Ruže r. Ćavar, rođen 1924. (Kuzmanov)
  20. Mate Suša, Ivana i Matije r. Brnić, rođen 1920.(Nikin i Ilijin brat)
  21. Jure Suša, Dane i Anđe r. Mihaljević, rođen 1922. (oca ubili partizani 1942.)
  22. Alojz Suša, Dane i Anđe r. Mihaljević, rođen 1924.
  23. Ante/Ćića Krišto, Joze i Anice r. Mihaljević, rođen 1920, (Antukića))
  24. Jandre/Juso Krišto, Ivana i Mare r. Matić, rođen 1923, (stric Ive Krstanušina)

Ubijeni bez suda:

  1. Mate Mihaljević, Joze i Kate r. Erceg, rođen 1917., a 1945. strijeljan u Livnu (brat Jurin)
  2. Nikica Mihaljević (Šulin), Ive i Anđe r. Mihaljević, rođen 1912. (Bikanov ćaća). Ubili ga partizani 1945.
  3. Ivan Mihaljević (Šulin), Marka i Kate r. Ivković, ubili ga partizani 10.6.1945.
  4. Ivan Mihaljević (Pendić), Nike i Ruže r. Pištelek, rođen 1919. Ubili ga partizani 27.5.1945., iznad sela
  5. Pavo/Pauleta Mihaljević (od Zubera), Nikole i Janje r. Mladina, rođen 1888. (Brankov i Darinkov did po materi), ubili ga partizani 1945 „na Vagancu povr Dobrog“
  6. Mirko Mihaljević (od Zubera), Jakova i Cvite r. Mihaljević, rođen 1906, (Čičin ćaća), ubili ga partizani 10.6.1945.
  7. Stipe Suša, Ivana i Janje r. Džeko, rođen 1926., ubili ga partizani 1945. u Drežnici (Nikin i Ilijin brat po ocu)
  8. Dragutin Krišto, Ivana i Mare r. Radić, rođen 1912., ubili ga partizani 27.5.1945, u šumi iznad Zagoričana (predak Krstanušića)