ZVONKO DŽEKIN
Zlatno doba svatovski trka započelo je šesdeseti godina prošloga stolića kada je došlo do masovnog odlaska naših ljudi na privremeni rad u Nimačku, gdje su zaradili prve marke i bili mogući pokazati se. Virovatno je i ta platežna moć našeg čovika povećala popularnost svatovski trka i trkača jer su se moćniji, koji su prvi otišli i zaradili više maraka, tili pokazat ili su imali sinove jedince. Takvo zlatno doba trajalo je do početka devedeseti godina prošlog stolića kada se, na žalost, ta tradicija izgubila.
U ti 30-ak godina bilo je desetak trkača o kojima se i danas među starijim svitom, svidocima toga doba, razgovara te se donose sudovi ko je od nji bijo najbolji trkač. Da bi izbigao svaki prigovor da sam pristran i da pišem navijački potrudit ću se da o njima napišem ono što sam uspijo skupiti, a navest ću ih, ne prema nekoj rang listi kvalitete i uspjeha, nego, prema vrimenu njijovog nastupanja u trkama.
Prema takvom kriteriju najstariji od najbolji svatovski trkača, zlatnog doba svatovski trka, je Zvonko Džeko, r.1944. od oca Ante (poznatijeg kao Drago) i majke Mile u zaseoku Zuberi u selu Zagoričani.
Počeo je letit ko sedamnestogodišnji momak u sezoni (zima) 1961/62. i trčo sve do 1973. kada je u svatovim kod Ivice Ljubina izgubijo od Drage Mihaljevića, Osima. Za Zvonku se priča da je bijo najdugovječniji nepobiđeni trkač koji se pamti u našem kraju. Prema pričanju više živućih suvremenika puni devet godina, do 1969., nije izgubijo nijednu svatovsku trku. U svojim najboljim danima bio je tako dobar da je mogo pomagati mlađim trkačima, svojim rođacima, vukući ih za ruku, a ipak odniti trku. Tako je dva puta uteko - prvi put vukući Ćunog Džekina, a drugi put kada je za ruku doveo Osima, u svatovim Lucijana Ivkovića (Ilije Veljuškina) i tada je, čini mi se, prvi put na trci bijo ovan.
Prvu trku je izgubijo od Dane Begova (Karadža) iz Dobrog koji je isto bijo dobar trkač, posebno na kratko. Da li je Zvonkina karijera te godine bila u silaznoj putanji ili su drugi bili bolji trkači od njega nikada se neće sa sigurnošću znati. Kako navedo Dane Begov je bijo izrazito brz na kratko pa nije čudo da pobidi Zvonku u kratkoj trci, a na dugoj dionici (iste godine) pobidio ga je drugi Dobranjac, Branko Kelava. Trčalo se u svatovima Pepice Vidovića na, za svatovske trke, izrazito dugoj trci, od ispod Šušnjara do Vidovića kuća. Prema pričanju postoje tri verzije: prva da ga je Branko ostavijo 11 bandera, druga da ga je ostavijo kod Žiškini kuća i treća da mu je uteko za samo 5-6 metara. Povirujte u koju oćete. Treba napomenuti da je spomenuti Branko studiro u Zadru i bio član atletskog kluba pa možda Zvonko i nije bijo u silaznoj putanji nego je Branko bijo u top formi, a sigurno je da se pripreme jednog svatovskog trkača, ako ih je uopće bilo, ne mogu miriti s pripremama atletičara u pravom, organiziranom atletskom klubu.
Osim u svatovskim trkama Zvonko:
Pobiđivo je više puta na svakoj od ti trka, a ukupno, kažu, priko 10 puta. Možda je zanimljivo naglasiti da je jedne godine, kada je Zvonko uteko na trci u Livnu, bila i trka za žene na kojoj je pobidila naša Zagorička, Anđa Ivković, Bojkina
Za Zvonku je još isto zanimljivo naglasiti da je, kako sam čuo, probo karijeru usmjeriti u pravom športskom smjeru, zbog čega je išo na probu u atletski klub u Mostar, ali nije prošo.
Molim svakog da ispravi netočno, dopuni polovično i nadoda zaboravljeno.
< « | » > |
---|